Izraelova ispovijed grijeha

1 Aleluja!

²Tko može izreći velika djela Gospodnja i iskazati svu njegovu slavu? ³Blago onima koji se drže prava i čine pravdu u svako vrijeme! ⁴Spomeni me se, Gospode, zbog ljubavi prema svome puku, pohodi me svojim spasenjem! ⁵Da vidim sreću tvojih izabranika, da se veselim radosti tvoga naroda i da se mogu ponositi tvojom baštinom. ⁶Griješili smo kao oci naši, činili smo nepravdu i činili bezakonje. ⁷Naši oci u Egiptu ne shvatiše tvoja čudesa, ne spominjaše se tvojih djela ljubavi, pobunili su se kod mora, na Crvenome moru. ⁸A on ih spasi zbog svoga imena, da očituje svoju jakost. ⁹Zaprijeti Crvenom moru i ono presahnu, provede ih izmeđ' morskih valova kao kroz pustinju. ¹⁰Spasi ih od ruke mrzitelja, izbavi ih iz ruke neprijateljâ. ¹¹Prekri voda njihove tlačitelje, nijedan od njih ne ostade. ¹²Tada povjerovaše njegovim riječima i pjevaše njegovu slavu. ¹³Ali brzo zaboraviše djela njegova; ne pouzdavahu se u njegovu odluku. ¹⁴Polakomiše se u pustinji, stadoše iskušavati Boga u pustoj zemlji. ¹⁵I on im ispuni želju njihovu, ali tad na njih posla grčenje utrobe. ¹⁶I pobuniše se protiv Mojsija u taboru i Arona kog posveti Gospod. ¹⁷Zemlja se rastvori i proguta Datana, zatrpa Abiramovo mnoštvo. ¹⁸Posred njih buknu oganj i plamen sažeže bezbožnike. ¹⁹Načiniše sebi tele na Horebu i klanjahu se livenom kipu. ²⁰Zamijeniše Slavu svoju likom bika koji travu jede. ²¹Zaboraviše Boga koji ih je izbavio i učinio velika djela u Egiptu, ²²čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. ²³Već pomisli da ih uništi, al Mojsije, izabranik njegov, stupi na hrid pred njega da odvrati njegovu srdžbu te ih ne uništi. ²⁴Žarko žuđenu zemlju prezreše i ne povjerovaše njegovoj riječi. ²⁵Mrmljaše u svojim šatorima i ne slušahu glasa Gospodnjega. ²⁶Tada on podiže svoju ruku na njih da ih pobije u pustinji, ²⁷da preda njihovo potomstvo među neznabošce i rasprši ih po zemljama. ²⁸Tada se pridružiše u Baal-Peoru i jedoše žrtve bogovima mrtvih. ²⁹Tako razdražiše Gospoda svojim djelima i udari ih pošašću. ³⁰Ali ustade Pinhas i održa sud i tako prestade pomor. ³¹I njemu se to uračuna u zaslugu od koljena do koljena, navijeke. ³²Kod voda Meribe opet razdražiše Gospoda i Mojsije morade trpjeti zbog njih. ³³I jer mu ogorčiše dušu, pogriješi svojim ustima. ³⁴Ne istrijebiše naroda kako im je Gospod zapovjedio, ³⁵pomiješaše se s neznabošcima i naučiše djela njihova. ³⁶I štovahu njihove idole koji im postadoše zamka. ³⁷Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtvu zlodusima. ³⁸Prolijevali su krv nevinu, krv svojih sinova i kćeri koje su žrtvovali kanaanskim idolima. Tako se oskvrnu zemlja u krvi. ³⁹Onečistiše se svojim djelima i učiniše preljub svojim postupcima. ⁴⁰Tada se razgnjevi Gospod na svoj narod i zgadi mu se njegova baština. ⁴¹Predade ih u ruke neznabošcima i njihovi mrzitelji vladali su nad njima. ⁴²Tlačili su ih njihovi neprijatelji i moraše se pokoriti ruci njihovoj. ⁴³Mnogo ih je puta izbavljao, ali oni mu se protiviše svojim odlukama, propadali su u zločinima svojim. ⁴⁴Onda pogleda opet na njihove nevolje kad je čuo njihove jadikovke. ⁴⁵Spomenu se svojega Saveza s njima i sažali, nad njima, zbog svoje velike dobrote. ⁴⁶Učini te nađoše opet milosrđe kod svih svojih porobljivača. ⁴⁷Spasi nas, Gospode Bože naš, i skupi nas iz neznabožaca da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom dičimo! ⁴⁸Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov odvijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: Amen! Aleluja!