Povijest Gospodnjih obećanja Izraelu

¹Zahvaljujte Gospodu! Zazivajte njegovo ime! Navješćujte među narodima djela njegova! ²Pjevajte mu! Svirajte mu! Kazujte sva njegova čudesa! ³Dičite se njegovim svetim imenom! Nek se veseli srce onih koji traže Gospoda! ⁴Tražite Gospoda i njegovu snagu! Tražite uvijek njegovo lice! ⁵Sjećajte se njegovih čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova njegovih usta, ⁶vi, potomstvo Abrahama, njegova sluge, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi! ⁷On je Gospod, Bog naš! Po svoj zemlji su njegovi sudovi. ⁸Spominje se uvijek svoga Saveza, riječi koju dade za tisuću koljena, ⁹Saveza koji je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku. ¹⁰Postavi ga za zakon Jakovu, Izraelu za vječni Savez, ¹¹govoreći: »Tebi ću dati zemlju Kanaan, određenu za vašu baštinu!« ¹²Kad ih još bijaše malo na broju, vrlo malo, kad su bili i kao stranci u njoj; ¹³i išli su od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugog naroda, ¹⁴ne dade nikome da ih tlači; kažnjavaše kraljeve zbog njih: ¹⁵»Ne dirajte u moje pomazanike, i ne zlostavljajte moje proroke!« ¹⁶Dozva glad na zemlju; sve zalihe kruha uništi. ¹⁷Posla pred njima čovjeka: Josip, za roba bijaše prodan. ¹⁸Okovima stegoše noge njegove i u željezo mu vrat staviše. ¹⁹Do vremena ispunjenja njegova proroštva Gospodnja ga riječ potvrdi. ²⁰Kralj posla da ga se odriješi, gospodar nad narodima oslobodi ga. ²¹Postavi ga upraviteljem kući svojoj, nadstojnikom sveg imanja svojega, ²²da poučava knezove volji svojoj i starce njegove mudrosti uči. ²³Tada Izrael u Egipat dođe, Jakov življaše kao stranac u Kamovoj zemlji. ²⁴Vrlo rodnim učini svoj narod, jačim od njegovih tlačitelja. ²⁵Okrenu im srce te zamrziše njegov narod, zlostavljahu sluge svoje. ²⁶Mojsija posla, svoga slugu, i Arona, svoga izabranika. ²⁷Učiniše pred njima čudesne znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji. ²⁸Posla tminu i zamrači se, a oni prkosiše riječima njegovim. ²⁹Pretvori njihovu vodu u krv i pomori njihovu ribu. ³⁰Zemlja im provre žabama, prodriješe i u dvore kraljeve. ³¹Zapovjedi i obada roj dođe, komarci po svim njihovim krajevima. ³²Umjesto dažda posla na njih tuču, ognjene munje na njihovu zemlju. ³³Udari njihovu lozu i smokve, slomi stabla u krajevima njihovim. ³⁴Reče i dođoše skakavci i bezbrojne gusjenice s njima. ³⁵Požderaše svu travu u njihovoj zemlji, pojedoše rod u njihovim poljima. ³⁶Pobi sve prvorođence u njihovoj zemlji, prvine njihove muškosti. ³⁷Izvede ih sa srebrom i zlatom, među njihovim plemenima ne bijaše bolesnih. ³⁸Egipat se obradova njihovu izlasku, jer ih od njih strah spopade. ³⁹Razastre im oblak kao zaštitu i oganj da rasvjetljuje noć. ⁴⁰Zamoliše ga i dade prepelice i nasiti ih kruhom s neba. ⁴¹Otvori stijenu i poteče voda, proteče kao rijeka kroz pustinju. ⁴²Jer se spomenuo svoje svete riječi koju dade Abrahamu, sluzi svojemu, ⁴³izvede svoj narod u radosti, izabrane svoje s klicanjem. ⁴⁴Darova im zemlje narodâ, naslijediše plod muke pogana, ⁴⁵da bi čuvali njegove zapovijedi i vršili zakone njegove. Aleluja!