Peta knjiga
Bog spašava u nevolji
1»Zahvaljujte Gospodu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!«
2Tako nek govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ
3i skupio ih iz svih zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i juga!
4Lutahu u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.
5Izgladnjeli i žeđu izmoreni, duša je posustajala u njima.
6Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
7Izvede ih na pravi put koji ide u mjesto prebivanja.
8Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
9Jer je utažio grla ožednjela, napunio je okrepom dušu izgladnjelu.
10Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni, ležali su okovani u bijedi i željezu,
11jer su prkosili Božjim riječima i prezirali volju Svevišnjega.
12Zato im srce ponizi patnjama! Posrtahu, a ne bijaše nikog da im pomogne.
13Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
14Izvede ih iz tame i smrtne sjene i rastrga njihove okove.
15Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
16Jer razbi mjedena vrata i slomi željezne prijevornice.
17Ispaštahu bezumnici zbog svojih grješnih putova, morali su se mučiti za svoje grijehe.
18Gadilo se svako jelo duši njihovoj i već su stajali pred smrtnim vratima.
19Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
20Posla svoju riječ i iscijeli ih, izbavi ih iz groba njihova.
21Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
22Nek prinesu žrtve zahvalne, nek navješćuju djela njegova s radošću!
23Koji otploviše morem na lađama, trgovali su na velikim vodama.
24Gledali su djela Gospodnja, njegova čudesa na pučini.
25On reče i diže olujni vihor koji uzburka valove.
26Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan. Od nevolje duša im obnemogla.
27Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno.
28Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
29On obrati buru u tišinu i morski valovi umuknuše.
30I razveseliše se jer nastade tišina. U žuđenu luku on ih povede.
31Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
32Neka ga hvale u zboru naroda, neka ga slave u vijeću staraca!
33»On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vode u suhu zemlju;
34plodna polja u slanu pustaru zbog zloće stanovnika njihovih.
35On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
36Ondje naseli izgladnjele i oni podigoše sebi grad za stanovanje,
37zasijaše polja, posadiše vinograde koji im doniješe obilne plodove.
38I on ih blagoslovi te se veoma namnožiše i ne dade da im se umanji stoka njihova.
39A kad opadahu, postadoše posramljeni pod teretom nesreće i boli.
40On koji preokreće prezir na knezove, pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
41Iz bijede podiže siromaha i obitelji umnoži kao stada.
42Videć' to čestiti nek se raduju, a zloća nek zatvori svoja usta.
43Tko je mudar, neka zapamti ovo i nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!«
