1. Makabejcima 9 — Biblija Šarić

¹Kad je Demetrije čuo da su u boju pali Nikanor i njegova vojska, posla Bakida i Alkima po drugi put u Judeju na čelu desnoga krila vojske. ²Udarili su putem prema Galgalu, opsjeli Maselot na području Arbele, osvojili ga i mnoge pogubili. ³Prvoga mjeseca godine 152. utaboriše se pred Jeruzalemom. ⁴A onda se podigoše i otiđoše u Bereju s dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika. ⁵Juda se utaborio u Elasi; s njim su bile tri tisuće izabranih ratnika. ⁶Kad ovi vidješe silnu vojsku, mnogi od straha umakoše iz tabora. Ostade od njih još samo osam stotina boraca. ⁷Juda vidje da se njegova vojska razbježala, a da mu tek predstoji bitka. Tada se vrlo potrese, jer nije više bilo vremena da ih sabere. ⁸Ipak je izašao pred one koji su preostali te im rekao: »Ustanimo i suprotstavimo se našim neprijateljima! Možda ih ipak možemo svladati.« ⁹Oni su ga odvraćali: »Sada ne možemo ništa više nego spasiti svoj život! Onda ćemo se sa svojom braćom vratiti i boriti se protiv njih. Sad nas je premalo.« ¹⁰A Juda reče: »Daleko neka je od mene da od njih pobjegnem! Ako je došlo naše vrijeme, umrimo hrabro za svoju braću i ne dajmo da padne ljaga na našu slavu!« ¹¹Tako se podigla neprijateljska vojska iz tabora i postavila se prema njima. Konjanici se razdijelili na dvije skupine. Praćkari i strijelci pođoše pred vojskom s hrabrim prvim borcima. ¹²Bakid je bio na desnom krilu. S obje strane izađoše bojni redovi. Trube su zatrubile. ¹³I ljudi Judini trubili su u trube. Zemlja je tutnjila od bojne buke. Borba je trajala od jutra do navečer. ¹⁴Kada je Juda opazio da je Bakid s jezgrom vojske na desnom krilu, oko njega su se skupili svi hrabri junaci ¹⁵te jurnuli na desno krilo i gonili ga do brda Azota. ¹⁶Kad su oni koji su bili na lijevom krilu vidjeli da je desno krilo poraženo, prišli su straga Judi i njegovima. ¹⁷Nastala je žestoka bitka: na obje strane pali su mnogi. ¹⁸Pao je i Juda, a ostali su pobjegli. ¹⁹Jonatan i Šimun uzeli su svojega brata Judu te ga sahranili u grobnici svojih otaca u Modinu. ²⁰Oplakali su ga i sav Izrael održa veliko tugovanje za njim. Tugovali su mnogo dana za njim ²¹i oni su ponavljali: »Kako pade junak koji je spašavao Izraela!« ²²Nisu zapisana ostala Judina djela, njegovi ratovi i junačka djela koja je izveo i koja su podloga njegovoj veličini. Bilo ih je veoma mnogo.

Jonatan, nasljednik brata Jude

²³Poslije smrti Judine podigli su otpadnici po svoj Izraelovoj zemlji glavu i osmjelili su se svi zločinci. ²⁴Kako je one dane vladala veoma velika glad, zemlja se priklonila na njihovu stranu. ²⁵Bakid je izabrao sebi bezbožne ljude i postavio ih za upravitelje nad zemljom. ²⁶Oni su tražili i ispitivali Judine prijatelje i dovodili ih k Bakidu, a on ih kažnjavao i izvrgavao ruglu. ²⁷Tako je zavladala u Izraelu velika žalost, kakve nije bilo od pojave zadnjega proroka. ²⁸Tada se skupiše svi Judini pristaše i rekoše Jonatanu: ²⁹»Otkako je umro tvoj brat Juda, nema sličnoga muža koji bi se suprotstavljao našim neprijateljima, Bakidu i svima koji tlače naš narod. ³⁰Stoga izabiremo danas tebe za svojega kneza i vojskovođu i da nas predvodiš u našim bitkama.« ³¹Tada je Jonatan prihvatio vodstvo i stupio na mjesto svojega brata Jude. ³²Kada je to doznao Bakid, stao mu je raditi o glavi. ³³Za to su saznali Jonatan, njegov brat Šimun i svi njihovi podupiratelji i pobjegli su u pustinju Tekou te se utaborili kod čatrnje Asfar koja je bila puna vode. ³⁴Bakid je to saznao jedne subote, došao je s cijelom svojom vojskom te su se utaborili s druge strane Jordana. ³⁵Tada je Jonatan poslao svojega brata Ivana kao vođu mnoštva i dade zamoliti svoje prijatelje Nabatejce da smije kod njih smjestiti svoju bogatu opremu. ³⁶Međutim, sinovi Jambrija iz Madabe zaskočili su ih te uhitili Ivana sa svime što je nosio te otišli s tim plijenom. ³⁷Potom je javljeno Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Jambrijevi sinovi slave veliku svadbu te da uz veliku svečanost dovode iz Nadaba zaručnicu koja je kći velikog uglednika u Kanaanu. ³⁸Oni su se spomenuli prolivene krvi svojega brata Ivana, popeli se tamo i sakrili se u jednoj gorskoj guduri. ³⁹Kad su podigli oči, zamijetili su bučnu i veliku pratnju te zaručnika kako im s prijateljima i s braćom dolazi u susret, s bubnjevima, glazbalima i s bogatom opremom. ⁴⁰Oborili su se na njih iz zasjede te ih poubijali; pali su mnogi, a preživjeli su pobjegli u goru. Napadači su uzeli svu njihovu opremu. ⁴¹Tako se svadba pretvorila u žalost, a zvukovi njihovih glazbala u tužaljku. ⁴²Tako su osvetili krv svoga brata i vratili se na močvarno područje Jordana. ⁴³Kad je to Bakid saznao, došao je jedne subote s velikom vojskom na obalu Jordana. ⁴⁴Tada je Jonatan rekao svojima: »Ustanimo i borimo se za svoje živote! Jer ovaj dan nije kao jučerašnji i prekjučerašnji. ⁴⁵Gle, rat je pred nama i iza nas, jer je na jednoj strani voda Jordana, a na drugoj močvara i gustiš. Nemoguće je umaknuti. ⁴⁶Sada uzviknite k Nebu da se spasite od ruku naših neprijatelja!« ⁴⁷Kad je bitka planula, Jonatan je ispružio ruku da udari Bakida, ali je on uzmaknuo bacivši se unazad. ⁴⁸Jonatan i njegovi borci poskakali su u Jordan i preplivali na drugu obalu, a neprijatelji nisu pošli za njima u Jordan. ⁴⁹Toga dana pade na Bakidovoj strani oko tisuću ljudi.

Bakid u Judeji, Alkimova smrt

⁵⁰Nakon toga vratio se Bakid u Jeruzalem te sagradio u Judeji utvrđene gradove: tvrđavu Jerihon, nadalje Emaus, Bet Horon, Betel, Timnat, Faraton i Tefon – s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. ⁵¹U svaku je postavio vojnu posadu da prkosi Izraelu. ⁵²Također je utvrdio gradove Betsur i Gazaru i jeruzalemsku tvrđavu te ih opskrbio vojskom i hranom. ⁵³Nadalje, dao je sinove velikaša u zemlji pohvatati kao taoce i zatvoriti u tvrđavu u Jeruzalemu. ⁵⁴Drugoga mjeseca godine 153. naredio je Alkim da se sruši zid unutarnjega dvorišta u Svetištu i tako unište djela prorokâ. Već je bio počeo s rušenjem, ⁵⁵kad ga najednom udari kap i njegov naum bi spriječen. Usta mu se ukočila, ostala nepomična tako da više nije mogao reći nijednu riječ niti davati naređenja svojim ukućanima. ⁵⁶Ubrzo je Alkim umro u velikim mukama. ⁵⁷Kad je Bakid čuo da je Alkim umro, vratio se kralju i Judeja je uživala mir dvije godine.

Bakidov poraz i odlazak

⁵⁸Svi bezakonici obavili su vijećanje te zaključili: »Gle, Jonatan i njegovi podupiratelji žive u miru i bezbrižnosti. Zato dovedimo Bakida da ih sve pohvata u jednoj noći!« ⁵⁹S tim prijedlogom otišli su k njemu i uvjerili ga. ⁶⁰On se podigao s jakim odredom vojske i svima svojim pristašama u Judeji poslao potajno pisma neka uhite Jonatana i sve podupiratelje. Ali oni to nisu mogli jer se doznalo za njihov naum. ⁶¹Štoviše, Jonatanovi ljudi uhvatili su oko pedeset kolovođa nasilja u zemlji te ih pogubili. ⁶²Potom su se Jonatan i Šimun povukli sa svojim borcima u Betbasu, u pustinji. Sagradili su opet razoreni dio grada i utvrdili ga. ⁶³Kad je to saznao Bakid, sazvao je svu svoju vojsku, a dojavio i svojim saveznicima u Judeji. ⁶⁴Onda izađe i opkoli Betbasu. Napadali su je dugo vremena i podigli su strojeve za opsadu. ⁶⁵Jonatan je u gradu ostavio svojega brata Šimuna i prošao onim područjem samo s malim brojem boraca. ⁶⁶Smaknuo je Odaresa i njegovu braću te stanovnike Fasirona u njihovu prebivalištu. Kad je bio tako pobjedonosan, umnožila se njegova bojna sila. ⁶⁷Šimun i njegovi ljudi provalili su iz grada i spalili strojeve za opsadu. ⁶⁸Napali su Bakida te ga porazili i potpuno uništili, jer su mu bili loši osnova i plan. ⁶⁹Razgnjevio se na otpadnike koji su ga nagovorili da dođe u Judeju i mnoge od njih dao je pogubiti, a zatim je odlučio vratiti se u svoju zemlju. ⁷⁰Kad je to saznao Jonatan, poslao je k njemu starješine da sklope s njime mir i da razmijene zarobljenike. ⁷¹Bakid je na to pristao, postupio je prema svojim riječima i prisegnuo mu je da Jonatanu ne će više ništa nažao činiti dok je živ. ⁷²Pustio je zarobljenike koje je prije zarobio u Judeji. Vratio se u svoju zemlju i nije više nikada stupio na njihovo područje. ⁷³U Izraelu je mač mirovao, a Jonatan se nastanio u Mikmasu. Sudio je narodu i iskorjenjivao bezbožnike u Izraelu.