Pohvala Rimljanima

¹Juda je čuo o Rimljanima da su jaki i moćni, da štite one koji im se priklone, sklapaju prijateljstvo sa svima koji im se obrate, da su snažni ratnici. ²Tako su mu pripovijedali o njihovim ratovima i junačkim djelima među Galijcima koje su pobijedili i obvezali ih na plaćanje danka; ³što su, nadalje, učinili na području Španjolske da bi zauzeli tamošnje rudnike srebra i zlata ⁴i kako su cijelu tu zemlju, unatoč veoma velikoj daljini, svojom razboritošću i ustrajnošću dobili pod svoju vlast. Pobijedili su kraljeve što su s krajeva zemlje polazili protiv njih i nanijeli im velik poraz. Ostale su prisilili da im svake godine plaćaju danak. ⁵U ratu su pobijedili i podjarmili Filipa i kitijskog kralja Perzeja te druge što su se dizali protiv njih. ⁶Porazili su Antioha Velikog, kralja Azije koji je bio pošao u rat protiv njih sa sto i dvadeset slonova, s konjicom, s kolima i sa silnom vojskom. ⁷Kad su ga uhitili živa, nametnuli su njemu i njegovim nasljednicima u službi plaćanje visokog danka i slanje talaca. ⁸Prisilili su ga da ustupi svoja najljepša područja – Indiju, Mediju i Lidiju – i onda su ih dali kralju Eumenu. ⁹Kad su stanovnici Grčke protiv njih pokrenuli zatorni rat, ¹⁰Rimljani su na tu vijest poslali samo jednoga vojskovođu koji ih je pobijedio. Mnogi su od Grka bili ranjeni i ubijeni, njihove žene i djeca bili su pohvatani i odvedeni u ropstvo, njih su same oplijenili, njihovom zemljom zagospodarili, njihove tvrđave razorili i učinili ih svojim slugama do dana današnjega. ¹¹Podjarmili su potpuno svako kraljevstvo i svaki otok što bi im se opro. ¹²A držali su prijateljstvo sa svojim prijateljima i s onima koji su im bili vjerni, i tako su zavladali kraljevstvima blizim i dalekim; i oni koji su samo čuli za njihovo ime, počeli su ih se bojati. ¹³Ostavljaju na kraljevskoj vlasti one koje smatraju prikladnima za pomaganje i vladanje, a bivaju skinuti i veoma poniženi oni koje oni ne smatraju prikladnima. Tako su došli do veoma velike moći. ¹⁴Pri svemu tome nijedan od njih ne poseže za krunom, niti se ogrće grimizom – znakom veličine. ¹⁵Štoviše, postavili su Vijeće, i svaki dan trista i dvadeset vijećnika stalno raspravljaju o svemu što se tiče dobra stanovništva. ¹⁶Oni svake godine povjeravaju jednome čovjeku da nad njima vlada i vodi svu njihovu zemlju te svi slušaju jednoga, a nema među njima zavisti ni ljubomore.

Savez Židova s Rimljanima

¹⁷Juda je izabrao Eupolema, Ivanova sina i Akosova unuka, i Jasona, Eleazarova sina, te ih poslao u Rim radi sklapanja prijateljstva i saveza ¹⁸i radi skidanja jarma, jer su smatrali da Grčko kraljevstvo drži Izrael u teškom ropstvu. ¹⁹Tako su otputovali u Rim, na veoma daleki put. Bili su primljeni u Vijeću i izjavili su: ²⁰»Juda Makabejac, njegova braća i judejski narod šalju nas k vama da sklopimo s vama savez i mir te da nas zapišete među svoje saveznike i prijatelje.« ²¹Taj prijedlog se njima svidio. ²²Evo prijepisa pisma koje su urezali u brončane pločice te poslali u Jeruzalem da ondje bude trajni spomen na sklopljeni savez i mir: ²³»Neka Rimljanima i Židovskom narodu bude zauvijek dobro na moru i na kopnu! Daleko neka je od njih mač i neprijatelj! ²⁴Zaprijeti li rat prvo Rimu ili jednome od njegovih saveznika na cijelom području njihove vlasti, ²⁵tada će Židovski narod od svega srca, kako to budu iziskivale prilike, pružiti pomoć. ²⁶Zaraćenima ne će davati hrane niti ih opskrbljivati oružjem, niti im davati novac ili brodove ako Rim tako odluči. Ispunjavat će svoje obaveze ne tražeći ništa. ²⁷Zaprijeti li Židovskom narodu prije rat, tada će Rimljani dragovoljno pružiti pomoć, kako im budu dopustile prilike. ²⁸Zaraćenima neće se davati hrane, ni oružja, ni novaca ili brodova, ako Rim tako odluči i ispunjavat će sve obveze bez prevrtljivosti. ²⁹Na temelju ovih riječi Rimljani ovim sklapaju savez sa Židovskim narodom. ³⁰Ako li poslije jedni ili drugi hoće što pridodati ili izostaviti, smiju to učiniti po volji. Svaki dodatak i svako brisanje mora vrijediti. ³¹Što se tiče štete što ju je Židovima nanio kralj Demetrije, mi smo mu pisali: Zašto stavljaš tako težak jaram na naše prijatelje i saveznike, Židove? ³²Dođu li još daljnje tužbe protiv tebe, mi ćemo im pomoći do njihova prava i s tobom ćemo zaratiti na moru i na kopnu.«