1. Makabejcima 10 — Biblija Šarić

Aleksandar imenuje Jonatana velikim svećenikom

¹Godine 160. krenuo je Aleksandar Epifan, Antiohov sin, u vojni pohod i osvojio Ptolemajidu. Primili su ga i ondje poče kraljevati. ²Kad je to saznao kralj Demetrije, skupio veoma veliku vojsku te pošao u rat protiv njega. ³Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu pismo s pomirljivim riječima i s obećanjem da će mu dati veći položaj. ⁴Govorio je: »Trebamo brzo sklopiti s njima mir, prije nego se on s Aleksandrom združi protiv nas. ⁵Jonatan će se sigurno sjetiti svih nasilja koja smo počinili njemu, njegovoj braći i njegovu narodu.« ⁶Zato je Demetrije dao Jonatanu ovlast da drži vojsku i pravi oružje, jer je trebao biti njegov saveznik. Štoviše je naredio da mu izruče taoce iz jeruzalemske tvrđave. ⁷Potom je Jonatan otišao u Jeruzalem i glasno pročitao to pismo svemu narodu i onima iz tvrđave. ⁸Ovi se veoma prestrašiše kad su čuli da mu je kralj dao ovlast držati vojsku. ⁹Oni iz tvrđave predali su Jonatanu taoce, i on ih je predao njihovim roditeljima. ¹⁰Jonatan se sad nastani u Jeruzalemu i uze nanovo zidati grad. ¹¹Zapovjedi radnicima da oko gore Siona podignu zidove kao utvrdu, i to od tesana kamena. Oni su to i učinili. ¹²Tada su pobjegli stranci koji su boravili u tvrđavi što ju je sagradio Bakid. ¹³Svaki je napustio svoje mjesto i otišao u vlastitu zemlju. ¹⁴Samo su u Betsuru još ostali neki od onih koji su bili prezreli Zakon i zapovijedi, jer je to služilo kao mjesto utočišta. ¹⁵Kralj Aleksandar je doznao za obećanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Obavijestili su ga o ratovima i junačkim djelima koja su izvršili on i njegova braća te o patnjama koje su pretrpjeli. ¹⁶Stoga je Aleksandar izjavio: »Gdje ćemo naći još jednoga takva? Zato učinimo ga odmah svojim prijateljem i saveznikom.« ¹⁷Zatim je napisao pismo i poslao mu ga. Glasilo je ovako: ¹⁸»Kralj Aleksandar pozdravlja svojega brata Jonatana. ¹⁹Čujemo o tebi da si hrabar muž i veoma dostojan biti naš prijatelj. ²⁰Zato te postavljamo danas za velikog svećenika tvom narodu i udjeljujemo ti naslov kraljeva prijatelja. (Također mu je poslao grimiznu haljinu sa zlatnom krunom) da podupireš ono što je u našem interesu te podržavaš prijateljstva prema nama!« ²¹Jonatan je obukao svetu odjeću na blagdan Sjenica, u sedmom mjesecu godine 160. Također je novačio vojnike i nabavio mnogo oružja.

Pismo Demetrija I. Jonatanu

²²Kad je Demetrije doznao za te događaje, zabrinuto je rekao: ²³»Zašto smo dopustili da nas pretekne Aleksandar u sklapanju prijateljstva sa Židovima i tako se učvrsti? ²⁴I ja ću im napisati ljubazne i pohvalne riječi te obećati darove da bi mi budu od pomoći.« ²⁵Zato im je poslao ovo pismo: »Kralj Demetrije pozdravlja Židovski narod. ²⁶Radujemo se što smo čuli kako držite ugovore što ste ih sklopili s nama, što ste ustrajali u prijateljstvu prema nama i što niste prešli k našim neprijateljima. ²⁷Ustrajte i nadalje u vjernosti prema nama! Mi ćemo vam platiti dobro što nam ga iskazujete. ²⁸Oslobodit ćemo vas od mnogih poreza i dat ćemo vam darova. ²⁹Od danas vam dajem slobodu i otpuštam svima Judejcima poreze, carinu na sol i na krunu. ³⁰Od danas i ubuduće odričem se trećine uroda od usjeva te polovine uroda sa stabala koje imam pravo ubirati u Judeji i u tri pokrajine koje su joj priključene od Samarije i Galileje. ³¹Jeruzalem neka bude svet i slobodan grad te izuzet zajedno sa svojim područjem od desetine i poreza. ³²Odričem se i vlasti nad tvrđavom u Jeruzalemu i predajem je velikom svećeniku. On može u nju postaviti stražu koju izabere. ³³Nadalje dajem besplatno slobodu svima Židovima što su iz judejske zemlje zarobljeni i odvedeni bilo kamo u mom kraljevstvu. Oni kao i njihove životinje neka budu izuzeti od poreza. ³⁴Za sve Judejce u mom kraljevstvu bit će dani izuzetosti i počinka svi blagdani, subote, mjeseci mlađaci i propisani dani te tri dana prije i tri dana poslije blagdana. ³⁵Nikomu ne će biti dopušteno da išta poduzima protiv njih ili da kome od njih učini što krivo. ³⁶A od Židova neka u kraljevu vojsku bude uvršteno oko trinaest tisuća muževa i neka im se daje plaća kakvu primaju svi kraljevi vojnici. ³⁷Jedan dio njih bit će raspoređen u velike kraljeve tvrđave te će dobivati povjerljive službe u upravi kraljevstva. Za njihove časnike i zapovjednike bit će uzimani muževi iz njihove sredine. Oni mogu živjeti po svojim zakonima, kako je već odredio kralj za Židovsku zemlju. ³⁸Tri pokrajine koje su priključene Judeji od Samarije ostat će povezane s Judejom, tako da su povezane u jednu cjelinu s njome i ne pokoravaju se ni jednoj drugoj vlasti osim onoj velikoga svećenika. ³⁹Svetištu u Jeruzalemu darujem Ptolemaidu s njezinim područjem da se podmiruju izdaci za Svetište. ⁴⁰Nadalje, davat ću odsad svake godine petnaest tisuća srebrnih šekela iz kraljevskih dohodaka, od za to prikladnih mjesta. ⁴¹Sav zaostatak koji činovnici proteklih godina nisu još predali, neka odsad predaju za potrebe Hrama. ⁴²Pet tisuća srebrnih šekela neka se svake godine od hramskih dohodaka predaje svećenicima koji vrše bogoslužje. ⁴³Svima koji zatraže utočište u jeruzalemskom Hramu ili na svem području Hrama zbog neplaćanja kraljevskog poreza ili kojeg drugog duga, bit će oprošteno i moći će slobodno uživati sve što posjeduju u mome kraljevstvu. ⁴⁴Napokon, troškovi za izgradnju i popravak Hrama podmirivat će se iz kraljevske blagajne. ⁴⁵Isto tako će se podmirivati iz kraljevske blagajne troškovi za izgrađnju i utvrđivanje jeruzalemskih zidova i za podizanje zidova po Judeji.«

Smrt Demetrija I.

⁴⁶Kad su Jonatan i narod saslušali ta obećanja, nisu povjerovali i nisu prihvatili, jer su se sjetili velikih nasilja koja je on počinio u Izraelu i njegovih teških zlostavljanja. ⁴⁷Ostali su vjerni Aleksandru koji je prvi s njima sklopio mir te su mu ostali saveznici cijelo vrijeme. ⁴⁸Kralj Aleksandar skupio je veliku vojsku i utaborio se nasuprot Demetriju. ⁴⁹Kad su se dva kralja upustila u bitku, Demetrijeva vojska je pobjegla, a Aleksandar ju je progonio i nadjačao. ⁵⁰Nastavio je upornu borbu boj sve do zapada sunca. Toga dana poginuo je Demetrije.

Aleksandar se povezuje s Jonatanom

⁵¹Nato posla Aleksandar egipatskom kralju Ptolemeju poslanike i poruči: ⁵²»Ja sam se opet vratio u svoje kraljevstvo, zasjeo sam na prijestolje svojih otaca i preuzeo vlast. Demetrija sam pobijedio i preuzeo kontrolu nad našom zemljom. ⁵³Vodio sam s njime borbu, pobijedio sam njega i njegovu vojsku pa sam preuzeo i prijestolje njegova kraljevstva. ⁵⁴Sada pak sklopimo prijateljstvo: ti meni daj svoju kćer za ženu, a ja ću tebi postati zet te dati tebi i njoj darove dostojne tebe.« ⁵⁵Kralj Ptolemej odgovorio je: »Sretan ti bio dan u koji si se vratio u zemlju svojih otaca te zasjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! ⁵⁶Ja ću ti učiniti ono što stoji u tvome pismu, ali dođi u Ptolemajidu da se upoznamo i postat ćeš mi zet kako si predložio.« ⁵⁷Ptolemej je zajedno sa svojom kćeri Kleopatrom pošao iz Egipta te stigao u Ptolemaidu godine 162. ⁵⁸Kralj Aleksandar došao mu je u susret, a Ptolemej mu je dao svoju kćer Kleopatru i priredio im je svadbu u Ptolemaidi s velikim, kraljevskim svečanostima. ⁵⁹Zatim je kralj Aleksandar napisao Jonatanu neka dođe na sastanak s njime. ⁶⁰Tako je ovaj pošao sa sjajnom opremom u Ptolemaidu i sastao se s dvojicom kraljeva. Dao je njima i njihovim prijateljima zlata, srebra i mnogo drugih darova te zadobio njihovu naklonost. ⁶¹Tada su se skupili protiv njega izrodi i bezakonici iz Izraela da ga optuže. Ali ih kralj nije slušao. ⁶²Štoviše, kralj je zapovjedio dvoranima da Jonatanu skinu njegovu odjeću i da ga obuku u grimizno odijelo, a oni su tako učinili. ⁶³Kralj ga je posadio uza se te rekao svojim knezovima: »Izađite s njime u središte grada i proglasite da nitko ne smije ni u kojoj stvari podnijeti kakvu tužbu protiv njegovih djela ili ga uznemirivati za kakvu riječ.« ⁶⁴Kad su njegovi tužitelji vidjeli kako ga časte javno i u grimiz ga odijevaju, svi su pobjegli. ⁶⁵Kralj ga je promaknuo stavivši ga na prvo mjesto među svoje prijatelje te ga postavio za vojskovođu i upravitelja pokrajine. ⁶⁶Jonatan se mirno i sretno vratio u Jeruzalem.

Jonatanova pobjeda nad Apolonijem

⁶⁷Godine 165. dođe Demetrijev sin Demetrije iz Krete u zemlju svojih otaca. ⁶⁸Kad je to saznao kralj Aleksandar, veoma se zabrinuo i vratio se u Antiohiju. ⁶⁹Demetrije je postavio Apolonija za nadglednika u Celesiriji. Ovaj je skupio veliku vojsku i utaborio se kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poslao je ovo pismo: ⁷⁰»Ti si jedini koji se buni protiv nas, a ja sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zar ćeš se ti s vlašću u gorama mjeriti s nama? ⁷¹Ako se uzdaš u svoju moć, siđi k nama u ravnicu da se ovdje nas dva ogledamo. Na mojoj je strani gradska vojska. ⁷²Samo se raspitaj i izvidi tko sam ja i tko su ovi koji mi pomažu te kažu: nemate hrabrosti stupiti pred nas, jer su tvoji oci dvaput poraženi u svojoj vlastitoj zemlji. ⁷³Sada se pak ti ne možeš suprotstaviti ovoj konjici i pješadiji na ravnici, gdje nema kamenja, ni pećina, ni ikakvog mjesta kamo biste pobjegli!« ⁷⁴Kad je Jonatan čuo te Apolonijeve riječi, žestoko se razgnjevio, izabrao deset tisuća vojnika te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun pridružio mu se da mu pomogne. ⁷⁵Pred Jopom se utaborio, ali su mu stanovnici grada zatvorili vrata, jer je Apolonijeva posada bila u Jopi. Stoga je Jonatan napao grad. ⁷⁶To prestraši građane; oni otvoriše vrata i Jonatan je podvrgnuo Jopu pod svoju vlast. ⁷⁷Kad je to čuo Apolonije, podigao se s tri tisuće konjanika i s mnogobrojnim pješacima ⁷⁸te krenuo prema Azotu kao da kani samo proći. Međutim, odmah je skrenuo u ravnicu, jer se uzdao u svoju konjicu. Jonatan pođe za njim u Azot, i dvije vojske su se sukobile. ⁷⁹Apolonije je bio ostavio tisuću konjanika u jednom skrovištu iza Jonatanove vojske. ⁸⁰Jonatan je, međutim, doznao da je za njim zasjeda. Neprijateljski konjanici opkolili su njegovu vojsku te od jutra do večeri odapinjali strijele na narod. ⁸¹Ali narod je stajao po Jonatanovoj odredbi, dok se konji nisu umorili. ⁸²Tada je Šimun ubacio svoju vojsku i nasrnuo na neprijateljsku pješadiju. Kako je konjica bila umorna, skršio je vojsku. ⁸³Konjaništvo bi rastjerano po ravnici i pobjeglo je u Azot. Tamo su ušli u hram Dagona, svog idola, da se spase. ⁸⁴Ali je Jonatan naredio da se spale Azot i okolni gradovi, uzeo njihov plijen i spalio Dagonov hram s bjeguncima. ⁸⁵Broj onih što podlegoše maču i plamenu iznosio je oko osam tisuća ljudi. ⁸⁶Jonatan je zatim otišao otamo i utaborio se kod Askalona. Ali su stanovnici izašli iz grada, pozdravili ga i iskazali mu veliku čast. ⁸⁷Nakon toga Jonatan se vratio u Jeruzalem sa svojim vojnicima koji su nosili bogat plijen. ⁸⁸Kada je kralj Aleksandar čuo te vijesti, iskazao je Jonatanu još veće počasti. ⁸⁹Poslao mu je zlatnu kopču, kakva se inače daruje samo kraljevim rođacima. Nadalje mu je predao u posjed Akaron i cijelo njegovo područje.