Bakid i Salkim divljaju po Judeji

¹Godine 151. pobjegao je iz Rima Demetrije, Seleukov sin. S malom pratnjom došao je u jedan grad na moru i tamo nastupio kao kralj. ²Kad je onda ušao u prijestolnicu svojih otaca, uhvatili su vojnici Antioha i Liziju da ih izruče Demetriju. ³To mu dojave, a on reče: »Ne pokazujte mi njihova lica!« ⁴Tada su ih vojnici ubili, a Demetrije je zasjeo na prijestolje svoga kraljevstva. ⁵Došli su k njemu svi otpadnici i bezbožni ljudi iz Izraela, na čelu s Alkimom koji je htio postati veliki svećenik. ⁶Oni su kod kralja optužili narod: »Juda i njegova braća poubijali su sve tvoje prijatelje, a nas protjerali s naše zemlje. ⁷Zato pošalji muža u kojega imaš povjerenja! Neka ode tamo i neka vidi sve zlo što ga je onaj nanio nama i kraljevoj zemlji! Neka kazni njih i sve njihove pomagače!« ⁸Kralj izabra između svojih prijatelja Bakida koji je zapovijedao s one strane Rijeke, a u kraljevstvu je bio utjecajan i kralju odan. ⁹Ovoga posla s bezbožnim Alkimom, kojega je namjestio za velikog svećenika, i zapovjedio mu da se osveti Izraelcima. ¹⁰Podigoše se i s velikom vojskom uđoše u Judinu zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, ali punim lukavstva. ¹¹Međutim, ovi ne poslušaše njihovih riječi, jer su vidjeli da su oni došli s velikom vojskom. ¹²Kod Alkima i Bakida skupi se mnoštvo pismoznanaca da traže pravedno rješenje. ¹³Prvi od Izraelovih sinova, koji su od njih zatražili mir, bili su Hasidijci. ¹⁴Oni su naime mislili: »S vojskom je došao i jedan svećenik iz plemena Aronova. Taj nas ne će prevariti.« ¹⁵Alkim je govorio s njima miroljubivo i prisegnuo im: »Ne ćemo učiniti ništa nažao ni vama ni vašim prijateljima.« ¹⁶Oni mu povjerovaše. Ali on dade šezdesetoricu njih uhvatiti i pogubiti u jedan dan. Tada se ispunilo ono što stoji napisano: ¹⁷»Tijela tvojih svetih i njihova krv proliveni su oko Jeruzalema i nema ih tko pokopati!« ¹⁸Obuzeo je strah i trepet sav narod. Rekoše: »Kod njih nema istine i pravde, jer su prekršili obećanje i prisegu koju su dali.« ¹⁹Bakid je napustio Jeruzalem i utaborio se kod Betzeta. On dade uhvatiti mnoge od onih koji su otpali od njega, i još neke druge iz naroda, pogubi ih i baci u duboku čatrnju. ²⁰Tada je Alkima postavio nad pokrajinom te mu ostavio vojsku za pomoć i potom se vratio kralju. ²¹A Alkim se borio za službu velikog svećenika. ²²Oko njega su se okupili svi koji su tlačili svoj vlastiti narod, divljali nad Judejom i počinili veliko zlo u Izraelu. ²³Kad je Juda vidio sve zlo što ga čine među Izraelovim sinovima Alkim i njegovi pristalice, još gore nego pogani, ²⁴obišao je sve područje Judeje, kažnjavao otpadnike i sprečavao im mogućnosti kretanja po zemlji. ²⁵Kad je Alkim vidio da Juda i njegovi suborci postaju sve jači i kad je spoznao da im se on ne može suprotstaviti, vratio se kralju i optužio ih za teška zlodjela. ²⁶Tada je kralj poslao Nikanora, jednoga od svojih najizvrsnijih zapovjednika, koji je mrzio Izraelce i neprijateljski prema njima postupao, te mu naložio da uništi narod. ²⁷Nikanor je došao s velikom vojskom u Jeruzalem. Zatim je Judi i njegovoj braći lukavo poslao poruku o miru: ²⁸»Neka ne bude svađe između mene i vas! Dolazim s malo ljudi, da mirno pregovaram s vama.« ²⁹Tako dođe k Judi i mirno se pozdraviše. Ali su ratnici bili spremni uhititi Judu. ³⁰Judi je ipak bilo dojavljeno da onaj dolazi po njega na prijevaru. Zato je iskazao nepovjerenje i odbio susret licem u lice. ³¹Nikanor je uvidio da je njegov naum otkriven i otišao je suprotstaviti se Judi bitkom kod Kafarsalama. ³²Od Nikanorovih vojnika palo je oko pet stotina, a ostali su pobjegli u Davidov grad. ³³Nakon toga uzašao je Nikanor na goru Sion. Tada su došli neki svećenici iz Svetišta i starješine naroda da ga mirno pozdrave i da mu pokažu žrtvu paljenicu koju su prinijeli za kralja. ³⁴A on je prema njima iskazao prezir, narugao im se, izvrijeđao ih te pred njima drsko govorio. ³⁵Uz prisegu razjareno je dobacio: »Ako mi sada ne budu izručeni Juda i vojska njegova, spalit ću ovu građevinu kad se vratim kao pobjednik.« Zatim je pun gnjeva otišao otamo. ³⁶Tada uđoše svećenici, stupiše pred žrtvenik i Hram, zaplakaše i rekoše: ³⁷»Ti si, Gospodine, izabrao ovaj dom da nosi ime tvoje i da bude tvojemu narodu dom molitve i vapaja! ³⁸Izvrši svoju pravdu nad tim čovjekom i njegovom vojskom i daj da popadaju od mača! Sjeti se njihovih hula i ne daj da više opstanu!«

Nikanorov poraz i smrt

³⁹Otišavši iz Jeruzalema, Nikanor se utaborio kod Bethorona. Ondje mu se pridruži sirijska vojska. ⁴⁰Juda se utaborio s tri tisuće ljudi kod Adase. Tada se Juda pomolio: ⁴¹»Nekoć su poslanici asirskoga kralja izgovorili hule na tebe. A tvoj anđeo izašao je i pobio njih sto osamdeset i pet tisuća ljudi. ⁴²Uništi danas ovu vojsku pred nama, da spoznaju ostali kako je on ružno govorio protiv tvoga Svetišta! Sudi mu kako je zaslužila njegova zloća!« ⁴³Vojske su zapodjele bitku 13. dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bi pobijena, i on sam pade u boju. ⁴⁴Kad Nikanorova vojska vidje da je on pao, vojnici pobacaše oružje i pobjegoše. ⁴⁵Judini vojnici progonili su ih dan hoda od Adase sve do Gezera, trubeći pobjednički za njima. ⁴⁶Tada su izašli ljudi iz svih okolnih judejskih sela i opkolili ih. Neprijatelji su se okrenuli jedni na druge; svi su pali od mača i ne ostade od njih ni jedan jedini. ⁴⁷Tada su Židovi uzeli plijen i njihov grabež. Nikanoru su odsjekli glavu i desnu ruku, koju je drsko pružao; ponijeli su ih u Jeruzalem i tamo ih izložili. ⁴⁸Narod se silno obradovao te su onaj dan proslavili kao veliki dan radosti. ⁴⁹Ujedno su odredili da se taj dan slavi svake godine, trinaestoga dana u mjesecu adaru. ⁵⁰Judejska zemlja uživala je mir kratko vrijeme.