1. Makabejcima 6 — Biblija Šarić

Smrt Antioha IV.

¹Dok je kralj Antioh obilazio gornje pokrajine, dočuo je da u Perziji postoji grad Elimaida, poznat po bogatstvu, zlatu i srebru ²te da je hram u njemu vrlo bogat. Tamo ima zlatnih zastora, oklopa i oružja koje je ostavio makedonski kralj Aleksandar, Filipov sin, a on je kao prvi kralj vladao nad Grcima. ³Stoga je došao te pokušao grad zauzeti i oplijeniti. Ali mu to ne pođe za rukom, jer se u gradu saznalo za njegovu namjeru. ⁴Podigli su se u boj protiv njega. Morao je bježati i povući se s velikom žalošću u Babilon. ⁵Tada mu dođe glasnik u Perziju i javi da su poražene postrojbe koje su otišle u Judeju. ⁶Liziju, koji je bio izašao na čelu jake vojske, pobijedili su Judejci. Ovi su postali jaki oružjem, vojskom i velikim plijenom uzetim u taboru koji su razorili. ⁷Srušili su i grozotu koju je Antioh postavio na žrtveniku u Jeruzalemu, a Svetište su prema prijašnjem stanju ogradili visokim zidovima; isto su učinili njegovu gradu Betsuru. ⁸Kad je kralj čuo tu vijest, ustrašio se i uzdrhtao. Pao je na postelju i od žalosti se razbolio, jer mu se nije bila ispunila želja. ⁹Ostao je tamo više dana, jer ga je napadala velika žalost i naslutio je da će ubrzo umrijeti. ¹⁰Zato je dozvao sve svoje prijatelje i rekao im: »San nikako da mi dođe na oči, a srce mi je malaksalo od brige. ¹¹Velim sebi: u kakvu sam tjeskobu zaglibio i kolika me oluja sada snašla! A bio sam ipak sretan i ljubljen dok sam vladao! ¹²Ali sada se sjećam zala što sam ih učinio u Jeruzalemu, kako samo uzeo odatle sve zlatno i srebrno posuđe i bez razloga sam naredio da budu istrijebljeni stanovnici Judeje. ¹³Sada uviđam da me je zato stigla ova nesreća, i tako moram bez utjehe umrijeti u tuđoj zemlji.« ¹⁴Tada dozva Filipa, jednoga od svojih prijatelja, i postavi ga nad cijelim svojim kraljevstvom. ¹⁵Predade mu krunu, plašt i prsten s pečatom, da preuzme skrb za njegova sina Antioha i odgoji ga za vladara. ¹⁶Kralj Antioh umre ondje godine 149. ¹⁷Kad je Lizija saznao za smrt kraljevu, postavi za kralja njegova sina Antioha, kojega je odgajao od djetinjstva i da mu ime Eupator.

Antioh V. i Lizija u Judeji

¹⁸Ljudi u jeruzalemskoj tvrđavi uznemirivali su Izraelce oko Svetišta. Svaku su priliku iskoristili da njima nanose zlo, a pomažu poganima. ¹⁹Zato Juda odluči uništiti ih i zato je sazvao sav narod da ih opkole. ²⁰Ovi su se skupili te pred tvrđavom načinili opsadu godine 150. tako što su postavili ratne strojeve i naprave. ²¹Ipak, neki od njih probili su se iz opsade uz potporu nekih bezbožnih Židova koji su im se pridružili. ²²Otišli su kralju i rekli: »Dokle ćeš čekati s odlukom da osvetiš našu braću? ²³Mi smo spremno služili tvojemu ocu, hodili smo po njegovim napucima i slušali smo njegove zapovijedi. ²⁴Zato su sinovi našega naroda opkolili tvrđavu i postali nam neprijatelji. Što više, sve one od nas koje su mogli uhvatiti, pobiše i naš posjed uzeše za plijen. ²⁵Ali dižu ruke ne samo na nas nego posižu za svim tvojim područjem. ²⁶Danas opsjedaju tvrđavu u Jeruzalemu da je zauzmu. Postavili su utvrdu oko svetišta u Betsuru. ²⁷Ako ih ti brzo ne preduhitriš, poduzet će još više, i ti ih više ne ćeš zaustaviti.« ²⁸Kad je to čuo kralj, vrlo se razgnjevi. Dozvao je sve svoje prijatelje te zapovjednike pješaka i konjanika. ²⁹I iz drugih kraljevina i s morskih otoka pristupile su mu plaćeničke čete. ³⁰Broj njegove vojske iznosio je sto tisuća pješaka i dvadeset tisuća konjanika, uz to trideset i dva slona uvježbana za borbu. ³¹Došli su kroz Idumeju i utaborili se pod Betsurom. Napadali su ga mnogo dana i podigli strojeve za opsadu. Židovi su pak povremeno istrčavali, strojeve bi zapalili i junački se borili. ³²Tada se Juda udaljio od tvrđave i utaborio u Bet Zahariji, nasuprot kraljevu taboru. ³³Kralj se digao u zoru te svoju vojsku hitno postavio na put prema Bet Zahariji. Vojske su se rasporedile za bitku i zatrubile su trube. ³⁴Slonovima su dali namirisati sok od grožđa i duda da ih podraže za bitku. ³⁵Onda su rasporedili životinje među bojne redove, uz svakog slona postavili su tisuću pješaka naoružanih oklopima s lancima i s brončanim kacigama na glavama. Uz to je uz svaku životinju bilo raspoređeno još pet stotina izabranih konjanika. ³⁶Ovi su stalno bili uz životinju gdje god ona bila i micali su se zajedno s njome. ³⁷Svaka životinja bila je prekrivena jakom drvenom kulom koja je bila privezana strojevima, i na svakoj su bila četiri vojnika, spremna za borbu, i Indijac vodič. ³⁸Ostale konjanike postaviše desno i lijevo na oba krila vojske, da daju znakove i štite bojne redove. ³⁹Kad je sunce obasjalo zlatne i brončane štitove, zasjali su od njih bregovi poput užarenih luči. ⁴⁰Jedan dio kraljevske vojske razvio se u bojne redove po gorskim uzvisinama, drugi po ravnici. Tako su krenuli sigurno i uređeno. ⁴¹Tada su se stresli svi od vike mnoštva, od marširanja vojske i od zveketa oružja, jer je vojska bila veoma velika i silna. ⁴²Juda uđe sa svojom vojskom u boj, i pade od kraljeve vojske šest stotina boraca. ⁴³Tada vidje Eleazar Aura kako jedna od životinja s kraljevskim oklopnim uresom nadvisuje sve druge životinje, tako te se činilo da je na njoj kralj. ⁴⁴On se žrtvovao za spas svojega naroda i stekao je vječnu slavu. ⁴⁵Junački je pojurio prema toj životinji kroz redove, sijekući desno i lijevo, tako da su se vojnici razmaknuli. ⁴⁶Dopuzao je pod slona, proboo ga odozdo i tako ga ubio. Slon je pao na tlo te njega poklopio. Tako ga je zatekla smrt. ⁴⁷Kad su Židovi vidjeli snagu i spremnost kraljevske vojske, uzmaknuli su pred njima.

Opsada Siona

⁴⁸Kraljevska vojska krenula je u potjeru za njima prema Jeruzalemu te se sam kralj utaborio u Judeji nasuprot gori Sionu. ⁴⁹Sklopio je mir sa stanovnicima Betsura. Oni su izašli iz grada, jer nisu više imali namirnica da bi izdržali opsadu, zbog subotnje godine u cijeloj zemlji. ⁵⁰Tako je kralj zavladao Betsurom i postavio je u nj posadu da ga čuva. ⁵¹Opsjedao je Svetište dugo vremena postavivši ondje metalne i drvene strojeve za opsadu: bacače ognja i kamena, ležišta za bacanje strijela i manje bacače kamenja. ⁵²Židovi su podigli svoje strojeve protiv njihovih te uzvraćali udarce dugo vremena. ⁵³Međutim, nestalo je hrane u spremnicama zbog sedme godine, a oni koji su se pred poganima spasili bježanjem u Judeju potrošili su posljednje zalihe. ⁵⁴U Svetištu je ostao samo mali broj muževa, jer je zavladala glad, i oni su se raspršili svaki u svoj kraj.

Antioh V. daje Židovima vjersku slobodu

⁵⁵Tada je Lizija dočuo kako se vratio iz Perzije i Medije Filip, kojega je kralj Antioh još za života postavio za odgojitelja svome sinu Antiohu koji ga je trebao naslijediti. ⁵⁶Govorilo se da je s njime vojska koja je bila otišla s kraljem, a Filip kani preuzeti državne poslove. ⁵⁷Zato je Lizija žurio s povratkom te rekao kralju, časnicima i vojnicima: »Mi svaki dan postajemo slabiji i hrane je sve manje. Uz to je utvrđeno mjesto što ga opsjedamo. A na nama leži i briga za kraljevstvo. ⁵⁸Zato pružimo ruku tim ljudima te sklopimo mir s njima i s cijelim njihovim narodom! ⁵⁹Dopustimo im da žive kao prije po svojim običajima. Oni su se naime pobunili radi svojih običaja koje smo mi zabranili i čine sve ovo.« ⁶⁰Prijedlog se svidio kralju i časnicima. On im dade ponuditi mir i oni su prihvatili. ⁶¹Kralj i časnici potvrdili su Židovima ugovor prisegom, nakon čega su ovi izašli iz tvrđave. ⁶²Kralj je uzašao na goru Sion. A kad je pregledao tvrđavu, prekršio je zadanu prisegu i naredio je da se poruši zid koji je opasivao tvrđavu. ⁶³Međutim, žurno je podigao vojsku i vratio se u Antiohiju. Tamo je našao Filipa gdje vlada gradom. Poveo je rat protiv njega i na juriš zauzeo grad.