1. Makabejcima 3 — Biblija Šarić

Juda Makabejac

¹Na njegovo mjesto stupi njegov sin Juda zvani Makabejac. ²Podupirala su ga sva njegova braća, isto tako svi oni koji su se pridružili njegovu ocu, i radosno su se borili za Izraela. ³Proširio je slavu svome narodu. Kao div obukao je oklop, opasao se svojom ratnom opremom te ratovao štiteći tabor svojim mačem. ⁴Po svojim je djelima bio kao lav, kao mladi lav koji riče na plijen. ⁵Tražio je odmetnike i progonio ih, palio je tlačitelje svojega naroda. ⁶Zadrhtaše pred njim od straha izdajnici, svi zločinci padoše u tjeskobu. Po njegovoj ruci oslobođenje je napredovalo. ⁷Mnogim kraljevima život je zagorčao, a Jakova je obradovao svojim djelima. Zato će spomen na njega biti trajno blagoslovljen. ⁸Prošao je judejske gradove, istrijebio bezbožnike te odvratio gnjev od Izraela. ⁹Pročulo se njegovo ime do kraja zemlje. On je sabrao raspršene. ¹⁰Apolonije je skupio pogane i veliku vojsku iz Samarije za rat protiv Izraela. ¹¹Kad je to saznao Juda, pošao je pred njega, porazio njegovu vojsku, a njega ubio. Mnogi su bili ranjeni i pomrli su, a ostali su pobjegli. ¹²Judejci su za plijen uzeli njihovu opremu, a Juda je uzeo Apolonijev mač i nosio ga je sve vrijeme dok je ratovao. ¹³Kad je Seron, vođa sirijske vojske, čuo da je Juda skupio četu odanih vojnika koji su s njime odlazili na ratovanje, ¹⁴reče: »Steći ću sebi ime i bit ću slavan u kraljevstvu ako pobijedim Judu i njegove pristaše koji preziru kraljevu zapovijed.« ¹⁵Tako je on krenuo. S njim je išla jaka vojska bezbožnika da ga podupru u osveti nad Izraelcima. ¹⁶Dođoše do prolaza Bet Horon. Juda je izašao pred njega s veoma malo vojnika. ¹⁷I kad ugledaše vojsku što se primicala, rekoše Judi: »Kako se možemo, ovako malobrojni, boriti protiv takve premoći? Usto smo izmoreni, jer još ništa nismo jeli.« ¹⁸Juda odvrati: »Može lako biti da mnoštvo vojnika padne u ruke malom broju boraca. Nebu je svejedno spasiti s pomoću mnoštva ili s pomoću malog broja, ¹⁹jer pobjeda u boju ne ovisi od broja vojnika, nego jakost dolazi od Neba. ²⁰Oni dolaze na nas puni oholosti i bezbožnosti, da nas sa ženama i djecom unište i oplijene. ²¹A mi se borimo za svoj život i svoje zakone. ²²Sam On će ih pred našim očima satrti. Ne bojte ih se, dakle!« ²³Jedva je dovršio svoj govor, navali iznenada na njih. Seron bi satrven sa svojom vojskom. ²⁴Progonili su ih niz prolaz Bet Horon do ravnice. Palo je oko osam stotina muževa; ostali su pobjegli na filistejsko područje. ²⁵Tako se počeše bojati Jude i njegove braće, i strah spopade okolne poganske narode. ²⁶Njegovo ime dopre do kralja, i sav je svijet pripovijedao o Judinim bitkama.

Antiohov pohod na Perziju i Lizijino namjesništvo

²⁷Kad je kralj Antioh bio obaviješten o tim događajima, raspali se u njemu gnjev. Sabrao je sve postrojbe svojega kraljevstva i oblikovao silnu vojsku. ²⁸Otvorio je svoju riznicu i dao svojim četama plaću za godinu dana. Onda im je naložio da budu spremne za svaku potrebu. ²⁹Uvidio je, međutim, da su novci u njegovim riznicama pri kraju i da državni prihodi od poreza nisu dostatni zbog pobune i štete koju je bio svalio na zemlju dokinuvši zakone koji su bili na snazi od davnine. ³⁰Ustrašio se da neće imati dovoljno za troškove i darove koje je od vremena na vrijeme obilno davao nadilazeći svoje kraljevske predhodnik. ³¹U toj velikoj brizi odluči poći u Perziju, povisiti poreze u pokrajinama i tako namaći novaca. ³²Liziju, jednoga od najuglednijih plemića, postavio je za upravitelja državnih poslova od Eufrata do granice s Egiptom. ³³Povjeri mu i odgoj svojega sina Antioha, dok se vrati. ³⁴Nadalje mu je predao polovinu vojske sa slonovima i opunomoćio ga da izvede sve njegove osnove i naputke, posebno u vezi sa stanovnicima Judeje i Jeruzalema. ³⁵On je trebao poslati vojsku protiv njih da sasvim slomi moć Izraela, da uništi ostatke u Jeruzalemu i da izbriše spomen na njih na onom mjestu. ³⁶Zatim je na njihovu području trebao naseliti strance i razdijeliti ždrijebom zemlju među njih. ³⁷Kralj je uzeo sa sobom polovinu vojske, krenuo godine 147. iz glavnoga grada Antiohije, prešao Eufrat i prošao kroz gornje krajeve.

Gorgija i Nikanor

³⁸A Lizija je odabrao Dorimenova sina Ptolemeja, Nikanora i Gorgiju, hrabre muževe između kraljevih prijatelja. ³⁹S njima je poslao četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da uđu u Judejsku zemlju te da je opustoše po kraljevoj zapovijedi. ⁴⁰Oni se podigoše sa svom svojom vojskom i pođoše. U ravnici kod Emausa udariše svoj tabor. ⁴¹Kad to čuše trgovci onoga kraja, uzeše sa sobom vrlo mnogo srebra i zlata i okova i otiđoše u tabor da otkupe Izraelce za robove. Također im se pridružiše čete iz Sirije i filistejske zemlje. ⁴²Juda i njegova braća vidješe da zlo prijeti sve više i da se strana vojska već utaborila na njihovu području. Usto dočuše za kraljevu zapovijed da se njihov narod sasvim uništi. ⁴³Tada rekoše jedni drugima: »Suprotstavimo se uništenju svoga naroda i borimo se za svoj narod i za svoje Svetište!« ⁴⁴Sazvano je zborovanje radi spremanja za rat na kojem su upravljene molitve i vapaji za milost i milosrđe. ⁴⁵Jeruzalem je bio nenastanjen poput pustinje; od njegove djece nitko više nije izlazio ni ulazio; pogaženo je bilo Svetište; tuđinci su živjeli u tvrđavi, ona je postala prebivalište pogana. Radost je bila oduzeta Jakovu; zamuknule su flaute i citare.

Sastanak Židova u Masfi

⁴⁶Tako su se Izraelci sabrali u Masfu, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Masfa služila Izraelu kao mjesto molitve. ⁴⁷Onoga su dana postili, obukli se u pokorničku odjeću, glavu posuli pepelom i razderali svoju odjeću. ⁴⁸Onda su odmotali svitak Zakona, slično kako su pogani pitali svoje idolske likove. ⁴⁹Donijeli su svećeničku odjeću i prvine i desetine te doveli nazireje kojima je bilo isteklo vrijeme. ⁵⁰Tada su glasno zavapili k Nebu: »Što da činimo s ovima? Kamo da ih vodimo? ⁵¹Tvoje Svetište je pogaženo i oskvrnjeno, i tvoji su svećenici žalosni i pokunjeni. ⁵²Eto, pogani su se skupili da nas unište! Znaš što su naumili s nama. ⁵³Kako im možemo odoljeti ako nam ti ne pomogneš?« ⁵⁴Tada uzeše trubiti u trube i podigoše veliku viku. ⁵⁵Nakon toga postavio je Juda vođe narodu: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike. ⁵⁶Sve koji su sebi sagradili novu kuću ili se tek oženili ili zasadili vinograd ili su bili ustrašeni, pusti po Zakonu da odu kući. ⁵⁷Onda se podiže vojska i utabori se južno od Emausa. ⁵⁸Juda je održao govor: »Spremite se i budite hrabri muževi! Za sutra rano budite spremni za boj protiv tih pogana koji se okupiše protiv nas da unište nas i naše Svetište! ⁵⁹Bolje nam je umrijeti u boju, nego da gledamo nesreću svojega naroda i Svetišta. ⁶⁰Ali kako Nebo hoće, onako će i učiniti!«