1. Makabejcima 4 — Biblija Šarić

Judina pobjeda kod Emausa

¹Gorgija uze pet tisuća muževa i tisuću izabranih konjanika, te je noću napustio tabor ²da napadne Židove u taboru udarajući iznenada. Pri tome su im služili ljudi iz tvrđave kao vodiči. ³Juda je to doznao i podigao se isto tako sa svojom vojskom da udari na kraljevu vojsku, ⁴dok su čete bile još daleko od tabora. ⁵Kad je Gorgija noću došao do židovskog tabora, nije našao nikoga. Tada ih potraži u gorama, jer je pomislio: oni bježe pred nama. ⁶Kad osvanu dan, pojavi se Juda sa samo tri tisuće muževa u ravnici. A nisu imali opreme ni mačeva kakve su željeli. ⁷Vidjeli su naime kako je tabor pogana snažan i utvrđen, čuvaju ga konjanici, sve muževi vješti ratovanju. ⁸Tada reče Juda muževima što su bili s njim: »Ne bojte se njihova mnoštva i ne plašite se njihova juriša! ⁹Sjetite se kako su naši oci bili spašeni u Crvenom moru, kad ih je progonio faraon sa svojom vojskom! ¹⁰Zavapimo sad k Nebu: pokaže li nam svoje milosrđe i spomene li se Saveza s našim ocima, danas će pred nama zbrisati ovaj tabor. ¹¹Tako će upoznati svi pogani da Izrael ima Spasitelja i Osloboditelja.« ¹²Kad su stranci pogledali i vidjeli kako im se primiču, ¹³izašli su iz tabora u boj. Judini vojnici su zatrubili, ¹⁴i boj je započeo. Pogani bijahu potučeni i pobjegoše u ravnicu. ¹⁵Svi koji su zaostali padoše od mača; druge su progonili do Gezera, Idumejske ravnice, Azota i Jamnije. Palo je oko tri tisuće poganskih vojnika. ¹⁶Kad se Juda sa svojom vojskom vratio od proganjanja, ¹⁷rekao je narodu: »Ne idite za plijenom, jer još stoji boj pred nama. ¹⁸Nedaleko od nas stoji Gorgija sa svojom vojskom u gori. Stojte sada samo čvrsto u borbi protiv naših neprijatelja! Poslije možete slobodno uzeti plijen.« ¹⁹Dok je Juda to još govorio, pojavi se jedan odred njih što je silazio s gore. ²⁰Opazili su da njihovi bježe i da im gori tabor. ²¹Kad su to vidjeli, zahvatio ih je velik strah. I kad još ugledaše u ravnici Judinu vojsku spremnu za boj, ²²pobjegoše svi skupa u filistejsku zemlju. ²³Tada se Juda vratio u tabor po plijen: nakupili su mnogo zlata i srebra, modra i crvena skrletna platna i mnogo drugog blaga. ²⁴Dok su se vraćali, pjevali su hvalospjeve i klicali Nebu: »On je dobar, i vječno je milosrđe njegovo!« ²⁵Tako se onoga dana dogodila velika sreća za Izrael. ²⁶Stranci koji su umakli, javili su Liziji sve što se je zbilo. ²⁷Na ovu vijest on se veoma uplaši i snuždi, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio i kako mu je kralj bio naložio.

Juda porazio Liziju

²⁸Zato je on sljedeće godine unovačio šezdeset tisuća izabranih vojnika i pet tisuća konjanika za rat protiv Židova do uništenja. ²⁹Stigli su u Idumeju i utaborili se kod Betsura. Juda im se suprotstavio s deset tisuća vojnika. ³⁰Kad je vidio silnu vojsku, pomolio se: »Budi blagoslovljen, spasitelju Izraela, ti koji si napad diva zaustavio po svojemu sluzi Davidu i vojsku pogana predao u ruke Jonatanu, Šaulovu sinu, i njegovu štitonoši! ³¹Izruči ovu vojsku u ruke svojemu narodu Izraelu i neka im budu na sramotu njihovi ratnici i konjanici! ³²Utjeraj strah u njih! Slomi njihov prkos i daj da zadršću zbog svojega poraza! ³³Obori ih mačem onih koji te ljube! Tada će svi koji priznaju tvoje ime tebe veličati hvalospjevima.« ³⁴Na to započeše bitku, i pade od Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi u borbi prsa o prsa. ³⁵Kad je Lizija vidio uzmicanje svoje vojske i bojnu srčanost Judine vojske, kako su spremni živjeti ili umrijeti, vrati se u Antiohiju. Unovačio je novu vojsku sastavljenu od stranih plaćenika da iznova s pojačanom vojskom provali u Judeju.

Očišćenje i posveta Hrama

³⁶Juda i braća njegova tada rekoše: »Eto, poraženi su naši neprijatelji! Uzađimo te očistimo Svetište i obnovimo ga!« ³⁷Skupila se sva vojska i uzađoše na brdo Sion. ³⁸Tamo vidješe Svetište opustošeno, žrtvenik oskvrnjen, vrata spaljena, trijemove zarasle šikarom kao u šumi ili u gori. Prostorije su bile razorene. ³⁹Razderali su svoju odjeću, udarili u gorak plač i posuli glave pepelom. ⁴⁰Tada su se bacili ničice na zemlju i na znak truba zavapili k Nebu. ⁴¹Onda je odredio Juda vojnike da uznemiruju one koji su bili u tvrđavi, dok on čisti svetište. ⁴²Na to je izabrao svećenike besprijekorne i vjerne Zakonu. ⁴³Ovi su očistili Svetište, a oskvrnjeno kamenje sklonili na nečisto mjesto. ⁴⁴Tada su se posavjetovali što da urade s oskvrnjenim žrtvenikom za paljenice. ⁴⁵Došli su na dobru misao da ga razore kako im ne bi bio na sramotu, jer su ga bili oskvrnuli pogani. Tako su razorili žrtvenik. ⁴⁶Kamenje sakriše na zgodnu mjestu hramskoga brda, dok ne dođe prorok koji će odlučiti o tome. ⁴⁷Na to su, prema propisu Zakona, uzeli neotesano kamenje i sazidali nov žrtvenik po uzoru na prijašnji. ⁴⁸Također su sazidali Svetište i posvetili unutrašnjost Hrama i trijemove. ⁴⁹Uz to su načinili novo sveto posuđe i postavili u Hram svijećnjak, žrtvenik za miomirisne žrtve i stol. ⁵⁰Stavili su kâd na žrtvenik i upalili svjetiljke na svijećnjaku da bi zasjale u Hramu. ⁵¹Na stol su izložili kruhove, objesili su zastore i tako završili sve poduzete poslove. ⁵²Ustali su u zoru 25. dana devetoga mjeseca, to je mjesec kislevu godine 148., ⁵³i prinijeli su žrtvu po propisu Zakona na novopodignutom žrtveniku za žrtve paljenice. ⁵⁴U isti sat i na isti dan kad su oltar oskvrnuli pogani, bio je opet posvećen uz hvalospjeve, citre, harfe i cimbale. ⁵⁵Sav je narod pao ničice; klanjali su se i blagoslivljali Nebo koje ih je obdarilo srećom. ⁵⁶Osam dana svetkovali su posvetu žrtvenika i u veselju prinosili žrtve paljenice, pričesnice i zahvalnice. ⁵⁷Pročelje Hrama uresili su zlatnim vijencima i štitovima, popravili vrata i prostorije te ove providjeli vratima. ⁵⁸Velika je radost zavladala u narodu zato što je bila otklonjena sramota koju su bili nanijeli pogani. ⁵⁹Juda i njegova braća, zajedno sa svom Izraelovom zajednicom, odredili su da se dani posvete žrtvenika svetkuju svake godine u veselju i radosti od 25. dana mjeseca kisleva osam dana. ⁶⁰Nadalje, u ono vrijeme utvrdili su goru Sion visokim zidovima i jakim kulama, da ih opet ne razore pogani, ako dođu. ⁶¹Također su smjestili u njih posadu da ih čuva. Onda izgradiše Betsur u jaku utvrdu da bi narod imao tvrđavu prema Idumeji.