Nabotov vinograd

¹Nakon tih događaja dogodi se ovo: Jizreelac Nabot imao je vinograd u Jizreelu, u blizini palače Ahaba, samarijskoga kralja. ²I Ahab predloži Nabotu: »Daj mi svoj vinograd! Htio bih ga upotrijebiti kao vrt za zelje, jer je blizu moje kuće. Dat ću ti za nj bolji vinograd. Ako hoćeš, dat ću ti u novcu što vrijedi.« ³A Nabot odvrati Ahabu: »Sačuvaj Bože da ti ustupim baštinu svojih otaca!« ⁴Tako se Ahab vrati u palaču ljutit i zlovoljan jer mu je Jizreelac Nabot odgovorio: »Ne mogu ti ustupiti baštinu svojih otaca.« On se baci na svoju postelju, okrenu svoje lice i ne uze nikakva jela. ⁵Kad njegova žena Izebela dođe k njemu i upita ga: »Zašto si toliko zlovoljan da nećeš ništa jesti?«, ⁶on joj odgovori: »Razgovarao sam s Jizreelcom Nabotom i predložio mu: Daj mi svoj vinograd za novce ili ću ti, ako ti je draže, dati drugi vinograd za taj. A on mi reče: Ne dam ti svoga vinograda.« ⁷Tada mu reče njegova žena Izebela: »Sad jednom pokaži da si Izraelov kralj! Ustani, jedi i budi dobre volje! Ja ću ti već pribaviti vinograd Jizreelca Nabota.« ⁸I napisa ona pismo pod Ahabovim imenom, zapečati ga njegovim pečatom i posla pismo starješinama i glavarima koji su s Nabotom stanovali u istom gradu. ⁹U pismu napisa ovo: »Oglasite post, i neka Nabot predsjeda narodnoj skupštini! ¹⁰Postavite dva nevaljala čovjeka nasuprot njemu! Neka oni svjedoče protiv njega: Hulio si na Boga i na kralja. Tada ga izvedite van i kamenujte ga, da pogine!« ¹¹Ljudi grada, starješine i glavari, koji su stanovali u njegovu gradu, učiniše kako im je Izebela bila naložila u pismu što im ga je poslala. ¹²Oni oglasiše post i postaviše Nabota za predsjednika na narodnoj skupštini. ¹³I dođoše dva nevaljala čovjeka i sjedoše nasuprot njemu. Ti nevaljali ljudi iznesoše pred narodom protiv Nabota ovo svjedočanstvo: »Nabot je hulio na Boga i na kralja.« Potom ga izvedoše ispred grada i kamenovaše ga, te pogine. ¹⁴Javiše Izebeli: »Nabot je kamenovan i mrtav je.« ¹⁵Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je poginuo, reče Izebela Ahabu: »Ustani! Uzmi u posjed vinograd Jizreelca Nabota, kojega ti on ne htjede dati za novac! Jer Nabot nije više živ, nego mrtav.« ¹⁶I kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, ustane i ode u vinograd Jizreelca Nabota, da ga uzme u posjed.

Ilija prijeti Božjom kaznom

¹⁷Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu. ¹⁸»Ustani, idi k Ahabu, Izraelovu kralju, koji sjedi u Samariji! Upravo je u vinogradu Nabotovu. Otišao je tamo da ga uzme u posjed. ¹⁹Reci mu: Ovako govori Gospodin: Počinio si umorstvo. Hoćeš li još postati i krvnički razbojnik? Reci mu dalje: Ovako govori Gospodin: Na mjestu na kojem su psi lizali Nabotovu krv lizat će psi i tvoju krv!« ²⁰Ahab upita Iliju: »Jesi li me našao, neprijatelju moj?« On odgovori: »Jesam! Jer si se dao na to da činiš ono što se ne sviđa Gospodinu. ²¹Evo, pustit ću nesreću na te i tebe odstraniti, i od kuće Ahabove istrijebiti sve što je muško, nedoraslo i doraslo u Izraelu. ²²Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baše, sina Ahijina, jer si izazvao moj gnjev i Izraela naveo na grijeh. ²³Također za Izebelu govori Gospodin ovako: Psi će požderati Izebelu na jizreelskom polju. ²⁴Tko od Ahabova roda umre u gradu, toga će psi požderati, a tko umre van i u polju, toga će izjesti ptice nebeske!« ²⁵Nikada nije bilo čovjeka koji bi tako kao Ahab činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, a na to ga je navodila njegova žena Izebela. ²⁶On je posve vrijedan prezira jer je štovao idole, upravo onako kako su to činili Amorejci koje je Gospodin bio protjerao ispred Izraelovih sinova. ²⁷Kad je Ahab čuo te riječi, razdere svoje haljine, stavi pokorničku odjeću oko gologa tijela i postio je. On je, štoviše, spavao u pokorničkoj odjeći i zabrinut se povlačio okolo. ²⁸Tada dođe riječ Gospodnja Iliji, Tišbijcu: ²⁹»Vidiš li kako se Ahab ponizuje preda mnom? Pa stoga ne ću pustiti onu nesreću za njegova života. Tek za njegova sina pustit ću ono zlo na njegovu kuću.«