1. Kraljevima 22 — Biblija Šarić

Ahab i Jošafat ratuju protiv Aramejaca

¹Prođoše tri godine bez rata između Aramejaca i Izraela. ²A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, Izraelovu kralju. ³Kralj Izraelov bio je rekao svojim slugama: »Znate da Ramot Gilead pripada nama. A mi ovdje sjedimo besposleni, umjesto da ga otmemo aramejskomu kralju.« ⁴I kad on upita Jošafata: »Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Ramot Gileada?«, odgovori Jošafat Izraelovu kralju: »Što ti hoćeš, hoću i ja, moja je vojska tvoja vojska, moji su konji tvoji konji.« ⁵A Jošafat dade Izraelovu kralju ovaj savjet: »Upitaj ipak prije Gospodina!« ⁶I tako Izraelov kralj dade sabrati proroke, otprilike njih četiri stotine, i upita ih: »Hoću li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanem?« Oni odgovoriše: »Pođi jer će ga Gospodin dati u ruke kralju!« ⁷A Jošafat upita: »Ima li ovdje još koji Gospodnji prorok da ga upitamo?« ⁸Kralj Izraelov odvrati Jošafatu: »Ima još jedan preko kojega bismo mogli upitati Gospodina. Ali ja ga ne mogu podnijeti jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mihej, sin Jimlin.« A Jošafat reče: »Neka kralj ne govori tako!« ⁹I Izraelov kralj dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: »Brže dovedi Miheju, sina Jimlina!« ¹⁰Izraelov kralj i Jošafat, Judin kralj, sjedili su, svaki na svojem prijestolju, u kraljevskim haljinama, na trgu kod samarijskih vrata. I svi su proroci pred njima prorokovali. ¹¹Sedekija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i vikao je: »Ovako govori Gospodin: Tako ćeš probosti Aramejce dokle ih ne uništiš!« ¹²Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: »Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.« ¹³Poslanik koji je bio otišao da dovede Miheju, reče mu: »Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti, kao svaki od njih, prorokuj i navješćuj sreću!« ¹⁴Miheja odvrati: »Tako živ bio Gospodin, samo što mi nadahne Gospodin, to ću navijestiti.« ¹⁵Kad je došao kralju, upita ga kralj: »Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?« On mu odgovori »Pođi! Uspjet ćeš. Gospodin će ga dati u ruke kralju.« ¹⁶A kralj mu odvrati: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi navijestiš samo čistu istinu, u ime Gospodnje?« Tada on reče: »Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima, ¹⁷kao ovce koje nemaju pastira. Gospodin reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!« ¹⁸Tada reče Izraelov kralj Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi on ne prorokuje sreću, nego samo zlo?« ¹⁹A onaj nastavi: »Zato čuj riječ Gospodnju: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svojem prijestolju, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane. ²⁰I Gospodin upita: Tko će zaludjeti Ahaba da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan odvrati ovo, drugi ono. ²¹Napokon iziđe jedan duh, stade pred Gospodina i reče: Ja ću ga zaludjeti. Gospodin ga upita: Kako? ²²Odgovori: Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka. Tada on reče: Možeš ga zaludjeti. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako! ²³I tako je, eto, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima. Jer je Gospodin zaključio zlo po tebe.« ²⁴Tada pristupi Sedekija, sin Kenaanin, i udari Miheja po obrazu i reče: »Kako je Duh Gospodnji otišao od mene da govori s tobom?« ²⁵Mihej odvrati: »Doznat ćeš to onoga dana kad ćeš morati bježati iz jedne sobe u drugu, da se sakriješ.« ²⁶Potom zapovjedi kralj Izraelov: »Uhvati Miheja, odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu; kraljeviću Joašu. ²⁷I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga na vodi i kruhu dok se ne vratim čitav i zdrav!« ²⁸Mihej odgovori: »Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospodin nije govorio preko mene.« Još reče: »Čujte to, svi narodi!«

Ahabova smrt

²⁹I tako iziđoše Izraelov kralj i Jošafat, Judin kralj, protiv Ramota Gileada. ³⁰A Izraelov kralj reče Jošafatu: »Ja ću se preodjenuti i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!« Tako se preodjene Izraelov kralj i pođe u boj. ³¹A aramejski kralj bio je zapovjedio zapovjednicima, a bila su trideset i dvojica nad njegovim ratnim kolima: »Ne borite se ni sa kim, bio malen ili velik, nego samo s Izraelovim kraljem!« ³²I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: »To može biti samo Izraelov kralj«, i oboriše se na njega. A Jošafat povika. ³³Čim zapovjednici ratnih kola vidješe da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega. ³⁴A jedan momak onako nasreću odape svoj luk i pogodi Izraelova kralja tamo gdje se sastaje oklop. Tad ovaj zapovjedi svojemu vozaču: »Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen.« ³⁵Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravno stojeći u kolima nasuprot Aramejcima. Navečer on umre. Krv iz rane bila se izlila u kola. ³⁶O sunčevu zalazu odjeknu glas kroz tabor: »Svaki neka se vrati u svoj grad i svojoj kući! Jer je kralj mrtav.« ³⁷Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji. ³⁸Kad su prali kola na samarijskom jezeru, lizali su psi njegovu krv, i bludnice su se kupale u njemu, kao što je to bio navijestio Gospodin. ³⁹Ostala Ahabova povijest, i sva njegova djela, i gradnja palače od slonove kosti, i utvrđenje svih gradova, to je zapisano u knjizi povijesti Izraelovih kraljeva. ⁴⁰Kad je Ahab bio počinuo kod svojih otaca, umjesto njega postade kralj njegov sin Ahazja.

Jošafatovo kraljevanje u Judeji

⁴¹Jošafat, Asin sin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini Ahabova kraljevanja nad Izraelom. ⁴²Imao je Jošafat trideset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Mati mu se zvala Azuba i bila je kći Šilhijeva. ⁴³On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega, i činio je što se sviđalo Gospodinu. ⁴⁴Samo visine nisu bile oborene. Još je uvijek narod prinosio žrtve klanice i kadio kâd na visinama. ⁴⁵S kraljem Izraelovim živio je Jošafat u miru. ⁴⁶Ostala Jošafatova povijest, pobjede koje je izvojevao i ratovi što ih je vodio, to je zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom. ⁴⁷Preostale posvećene bludnice, što su bile preostale iz vremena njegova oca, istrijebi on iz zemlje. ⁴⁸U Edomu onda nije bilo kralja. Namjesnik kralja ⁴⁹Jošafata dade sagraditi taršiške lađe kako bi išle u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo jer se lađe razbiše u Esjon Geberu. ⁵⁰Tada Ahazja, Ahabov sin, predloži Jošafatu: »Moji bi ljudi mogli ići s tvojima na lađe.« Ali Jošafat ne pristade na to. ⁵¹Kad je Jošafat bio počinuo kod svojih otaca, pokopaše ga kod njegovih otaca, u gradu njegova djeda Davida. Umjesto njega postade kralj njegov sin Joram.

Ahazjino kraljevanje u Judeji

⁵²Ahazja, sin Ahabov, postade u Samariji Izraelov kralj u sedamnaestoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom. ⁵³Činio je što se nije sviđalo Gospodinu, i išao je putovima svojega oca i majke, i putem Jeroboama, Nebatova sina, koji je bio Izraela naveo na grijeh. ⁵⁴On je služio Baalu i klanjao mu se. Time je razgnjevio Gospodina, Boga Izraelova, isto kao što je to bio činio njegov otac.