1. Kraljevima 20 — Biblija Šarić

Opsada Samarije

¹Ben-Hadad, kralj Arama, podiže svu svoju vojsku. Trideset i dva kralja mu se priključiše s konjima i kolima. Tako on ode, opkoli Samariju i udari na nju. ²Posla poslanike u grad k Ahabu, Izraelovu kralju, ³i poruči mu: »Ovako veli Ben-Hadad: Tvoje srebro i zlato pripada meni, i tvoje najljepše žene i djeca moji su.« ⁴Izraelov kralj mu odgovori: »Kako zapovijedaš, moj gospodaru i kralju! Tvoj sam ja sa svime što imam.« ⁵Nato dođoše poslanici još jednom i rekoše: »Ovako veli Ben-Hadad: Poručio sam ti: Moraš mi izručiti svoje srebro i zlato, svoje žene i svoju djecu. ⁶Sutra ću, dakle, u ovo doba poslati k tebi svoje sluge, da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih slugu. Oni će sve dragocjeno što kod tebe nađu uzeti i donijeti ovamo.« ⁷Tada Izraelov kralj dozva sve zemaljske starješine i reče: »Iz toga biste mogli jasno spoznati kako on misli zlo, jer šalje k meni poslanike da odnese moje žene i djecu, moje srebro i zlato, premda ga nisam odbio.« ⁸Starješine i sav narod odgovoriše mu: »To ti ne smiješ dopustiti. Na to ne smiješ pristati.« ⁹I on odvrati Ben-Hadadovim poslanicima: »Javite mojemu gospodaru, kralju: Sve što si najprije tražio od svojega sluge, učinit ću, ali ono što si posljednje tražio, ne mogu ispuniti.« Poslanici odoše i javiše mu odgovor. ¹⁰A Ben-Hadad mu poruči: »Neka mi bogovi učine što hoće, ako bude dosta praha iz Samarije da svim ratnicima što idu za mnom dopadne po jedna pregršt!« ¹¹A Izraelov kralj mu odgovori: »Kažite mu samo: tko se tek opasava, neka se ne isprsuje kao onaj koji se već raspasava!« ¹²Kad je on čuo taj odgovor – bio je upravo s kraljevima pod šatorima – zapovjedi svojim slugama: »Dignite se!« I udariše oni na grad.

Izraelska pobjeda

¹³Tada jedan prorok pristupi Ahabu, Izraelovu kralju, i reče: »Ovako govori Gospodin: Vidiš li sve to silno mnoštvo? Ja ću ga danas dati tebi u ruke, da spoznaš kako sam ja Gospodin.« ¹⁴Ahab upita: »Preko koga?« On odgovori: »Ovako govori Gospodin: Preko ljudi zemaljskih knezova.« On upita dalje: »Tko će zametnuti boj?« »Ti sam«, odvrati onaj. ¹⁵I tako prebroji ljude zemaljskih knezova, i bilo ih je dvjesta trideset i dva čovjeka. Onda prebroji sav ratni narod, sve sinove Izraelove. Bilo ih je sedam tisuća. ¹⁶Iziđoše u podne, dok je Ben-Hadad bio pod šatorima s trideset i dva kralja, koji su mu bili saveznici. ¹⁷Najprije iziđoše momci zemaljskih knezova. Kad Ben-Hadad posla ljude, oni mu javiše: »Izlaze ljudi iz Samarije.« ¹⁸On zapovjedi: »Ako dolaze zbog mira, pohvatajte ih žive! Ako li su izišli u boj, također ih pohvatajte!« ¹⁹Međutim su bili izišli iz grada ljudi zemaljskih knezova i vojska što je išla za njima. ²⁰Svaki je ubio onoga s kojim se sukobio i Aramejci pobjegoše. Izraelci nagnuše za njima. Ben-Hadad, kralj Aramejaca, pobježe na konju s nekoliko konjanika. ²¹Sad iziđe i Izraelov kralj, napadne konje i kola i zadade Aramejcima težak poraz. ²²Jednoga dana dođe prorok Izraelovu kralju i reče mu: »Hajde, naoružaj se ponovno i gledaj kako ćeš se spremiti! Jer će dogodine aramejski kralj opet izići na te.« ²³Sluge aramejskoga kralja savjetovaše mu: »Njihov je bog gorski bog. Zato nas pobijediše. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, pobijedit ćemo ih.« ²⁴Učini dakle ovako: »Ukloni te kraljeve s njihovih mjesta i postavi namjesnike umjesto njih! ²⁵Onda skupi vojsku, kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje i kola kao prije! Tada ćemo se pobiti s njima u ravnici, i učini tako.«

Pobjeda kod Afeka

²⁶Kad prođe godina, Ben-Hadad prebroji Aramejce i pođe u Afek kako bi zaratio s Izraelom. ²⁷I sinovi se Izraelovi prebrojiše, opskrbiše se hranom i iziđoše pred njih. Kao dva mala stada koza utaboriše se sinovi Izraelovi prema njima, a Aramejci prekriše zemlju. ²⁸Ali čovjek Božji pristupi Izraelovu kralju: »Ovako govori Gospodin: Jer Aramejci kažu da je Gospodin gorski Bog, a nije Bog poljski, zato ću ti dati u ruke sve to silno mnoštvo, da spoznate da sam ja Gospodin.« ²⁹Sedam dana stajali su jedni prema drugima. Sedmoga dana dođe do bitke. Sinovi Izraelovi poubijaše Aramejaca sto tisuća pješaka u jedan jedini dan. ³⁰Ostatak pobježe u grad Afek. Tada se obori gradski zid na dvadeset i sedam tisuća ljudi, koji su bili ostali. I Ben-Hadad je u bijegu bio stigao u grad, i bježao je iz jedne sobe u drugu. ³¹Njegove mu sluge rekoše: »Evo, čuli smo često da su kraljevi Izraelove kuće velikodušni kraljevi. Pa ćemo staviti žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava i izići pred Izraelova kralja. Možda ti daruje život.« ³²Oni, dakle, opasaše žalosne haljine oko svojih bedara i konopce oko svojih glava, odoše Izraelovu kralju i rekoše: »Sluga tvoj Ben-Hadad moli te: Ostavi me na životu!« On odgovori: »Je li još živ? On je moj brat.« ³³Ljudi to smatraše dobrim znakom. I da ga odmah uhvate za riječ, rekoše: »Ben-Hadad je tvoj brat?« On odvrati: »Idite, dovedite ga!« Kad Ben-Hadad iziđe k njemu, on ga postavi uza se na kola. ³⁴A onaj mu reče: »Gradove koje je moj otac oduzeo tvome ocu, vratit ću ti. I smiješ sebi u Damasku podići trgovačke kuće, kao što je učinio moj otac u Samariji.« On odgovori: »Na temelju ovoga ugovora otpustit ću te.« I sklopi s njim ugovor, i pusti ga na slobodu.

Prorok grdi Ahaba

³⁵Jedan između proročkih učenika, po zapovijedi Gospodnjoj, zatraži od svojega druga: »Rani me!« Ali ga ovaj ne htjede raniti. ³⁶A on mu reče: »Jer nisi poslušao zapovijed Gospodnju, lav će te ubiti čim odeš od mene.« Kad je od njega otišao, napadne ga lav i ubije. ³⁷Potom nađe onaj drugoga čovjeka i zatraži od njega: »Rani me!« Čovjek ga jednim udarcem rani. ³⁸I prorok ode, i stane na put kojim će kralj proći, a vrpcom iznad očiju učini da ne bude prepoznat. ³⁹Kad je kralj prolazio, viknu on glasno: »Tvoj je sluga bio izišao u boj. Tada pristupi jedan čovjek, dovede mi jednog zarobljenika te zatraži: Čuvaj ovoga čovjeka! Ako ti nestane, bit će tvoj život za njega, ili ćeš platiti talenat srebra. ⁴⁰I dok je tvoj sluga bio zaposlen ovamo i onamo, njega nestade.« Kralj Izraelov mu odvrati: »Pravo ti je, sam si se osudio.« ⁴¹Tada on brže strgne vrpcu iznad svojih očiju, i Izraelov kralj prepozna u njemu jednoga od proroka. ⁴²A on mu reče: »Ovako govori Gospodin: Jer si pustio iz ruku čovjeka kojega sam posvetio smrti, jamčiš svojim životom za njega, i tvoj narod za njegov narod.« ⁴³Kralj Izraelov ode zlovoljan i ljutit kući i dođe u Samariju.