¹Baci svoj kruh na površinu vode! Ipak ćeš ga opet naći poslije mnogo dana. ²Razdijeli dio na sedam komada ili na osam jer ne znaš kakva još nesreća dolazi na zemlju. ³Kad su oblaci puni dažda, onda ga izlijevaju na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever: kamo je palo, tamo ostaje. ⁴Tko uvijek pazi na vjetar, nikada ne pristupa sijanju. Tko uvijek gleda na oblake, ne dolazi nikada do žetve. ⁵Kako ne znaš koji je put životnom dahu, i kako postaju kosti u krilu trudne žene, isto tako malo znaš o Božjem upravljanju, koji sve tvori. ⁶Ujutro sij svoje sjeme i do navečer nemoj da ti počivaju ruke! Jer ne znaš hoće li uspjeti ovo ili ono, ili će oboje jednako dobro prihvatiti. ⁷Slatka je svjetlost. Godi očima vidjeti sunce. ⁸Zato ako čovjek živi mnogo godina, neka se veseli u svima! A neka pomisli i na tamne dane, jer će ih biti mnogo! Sve što dolazi, taština je. ⁹Raduj se, mladiću, svojemu mladom životu! Neka vedro bude tvoje srce u mladim danima! Idi kamo te tvoje srce vuče i kamo te oči zovu! Ali znaj dobro da za sve to Bog od tebe traži račun. ¹⁰Ukloni žalost od svojega srca i otjeraj boli od svojega tijela, jer je prolazna mladost i crna kosa.