Mudrost i ludost u velikih i malih

¹Otrovne muhe užegnu i usmrde mirisno ulje. Tako je i malo ludosti teže od mudrosti i časti. ²Mudrac ima razum k desnoj strani, a luđak ima razum k lijevoj strani. ³Kad luđak ide putem, izdaje ga njegov razum i odaje svakome: To je luđak! ⁴Ako se i vladaočev gnjev podigne na te, ne ostavljaj svoga mjesta, jer strpljiv izravna velike pogrješke. ⁵Ima još jedno zlo koje vidjeh pod suncem, propust što ga počini vladalac: ⁶Luđak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju živjeti u nizini. ⁷Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pješke kao sluge. ⁸Tko jamu kopa, padne lako sâm u nju. Tko obara zidove, toga lako ujede zmija. ⁹Tko lomi kamenje, lako se pritom ozlijedi. Tko cijepa drva, lako pritom dođe u opasnost. ¹⁰Ako je željezo tupo, i ako se ne naoštre oštrice, onda se mora vlastita snaga više upotrijebiti. Bolje je mudro popraviti. ¹¹Ujede li zmija prije nego ju je čovjek začarao, onda ne koristi ništa što je sam čovjek opčaratelj. ¹²Pune su miline riječi iz usta mudraca. A usne luđakove prožderu njega samoga. ¹³Ludost je početak njegova govora, a posljednje iz njegovih usta jest zlo bezumlje. ¹⁴Luđak mnogo brblja, premda ipak čovjek ne zna što će se dogoditi. Tko će mu kazati što će se poslije njega dogoditi? ¹⁵Luđakov rad samo ga umara. Jer on nije još naučio otići u grad. ¹⁶Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete, i kad tvoji velikaši već rano ujutro pijančuju! ¹⁷Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit, i kad tvoji velikaši jedu na vrijeme, kao junaci, a ne kao pijanci! ¹⁸Gdje vlada lijenost, ugiblje se krov. Gdje su nemarne ruke, kisne kuća. ¹⁹Za veselje se drži gozba. Vino razveseljava život, a novci učine sve. ²⁰Ni u mislima ne psuj kralja! Ni u sobi u kojoj spavaš ne psuj bogatih! Jer nebeske bi ptice mogle primiti jeku i krilat bi glasnik mogao raširiti tvoju riječ.