Misli na Boga u svojoj mladosti pa ćeš imati utjehu u starosti!

¹Spominji se svojega Stvoritelja u mladim danima, prije nego dođu zli dani i prispiju godine za koje veliš: »Ne sviđaju mi se!«, ²prije nego pomrači sunce i svjetlo, mjesec i zvijezde, i iza dažda opet dođu oblaci. ³To je doba kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se sakrivaju koji vire kroz prozore. ⁴Vrata se s ulice zatvaraju. Zveket mlina biva tiši i viši kao ptičji cvrkut. Svi glasovi umuknu. ⁵Čovjek se plaši visina i strahote na ravnoj stazi. Badem cvjeta. Skakavac se samo mučno vuče. Žutilica puca. Jer čovjek ulazi u svoju vječnu kuću! Po ulici idu naokolo turobni ljudi. ⁶Prije nego se prekine srebrno uže, zlatna čaša pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac slomljeni kotač padne, ⁷i prah se vrati u zemlju, onako kako je bio, i duh se vrati k Bogu koji ga je dao. ⁸»Taština nad taštinama!«, veli propovjednik, »sve je taština!«

Pogovor

⁹K ovomu je još pridodati: propovjednik je bio mudrac koji je narodu davao znanje. Bio je mislilac i istraživač i sastavio je mnogo prispodoba. ¹⁰Propovjednik se trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine. ¹¹Riječi su mudraca kao volovski ostani, i članovi sabranih prispodoba kao zabijeni klinovi. One potječu od jednoga pastira. ¹²Uostalom, primi savjete, sine moj! Nema kraja mnogome pisanju knjigâ. Mnogo učenje umara tijelo. ¹³Zaključnu riječ svi čujmo: »Boga se boj! Drži njegove zapovijedi!« ¹⁴To vrijedi za svakoga, jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve sakriveno, bilo dobro ili zlo.