Snošljivost i svadljivost

¹Tko se želi rastaviti, pronađe kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svađe. ²Luđaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli. ³Gdje uđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota, i prezir dođe sa sramotom. ⁴Riječi su kao duboke vode iz usta ponekog čovjeka, žubor-potok, izvor mudrosti. ⁵Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan otjerati sa suda. ⁶Usne luđaka potpiru svađu, i njegova usta viču za batinom. ⁷Luđaku su njegova usta na propast, i usne su njegove zamka njegovu životu. ⁸Riječi su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijela. ⁹I tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši. ¹⁰Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je. ¹¹Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava i kao visok zid, po njegovu mišljenju. ¹²Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost. ¹³Da li tko odgovor prije nego je još pravo čuo, onda mu se to računa kao ludost i sramota. ¹⁴Muževno srce podnosi bol, a slomljeno srce – tko ga može podnositi? ¹⁵Razumno srce pribavi sebi mudrost; uho mudroga teži za znanjem. ¹⁶Darovi otvore čovjeku vrata i pribave mu pristup velikašima. ¹⁷U svojoj raspravi prvi ima pravo; ali tada dođe njegov protivnik i opovrgne ga. ¹⁸Ždrijeb dokrajči rasprave, pa odluči i među mogućnicima. ¹⁹Brat koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada. Rasprave su kao prijevornica na palači. ²⁰Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana. ²¹Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će njegov plod. ²²Tko je našao dobru ženu, došao je do krasnog nalaza, i dobio je od Gospodina milost. ²³Siromah moli proseći, a bogataš odgovara tvrdo. ²⁴Postoje prijatelji koji su na propast; a poneki je prijatelj privrženiji od brata.