Pobožno siromaštvo, lažno svjedočanstvo, lijenost i podsmijeh
1Siromah, koji hodi u nedužnosti, bolji je nego ijedan koji govori naopako i ludo.
2Siromašno znanje od zla je, a tko je prebrz, posrne sigurno.
3Vlastita ludost razara čovjekove naume, a ipak se njegovo srce gnjevi na Gospodina.
4Bogatstvo pribavlja uvijek više prijatelja, a siromaha ostavlja njegov prijatelj.
5Lažan svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, ne izmakne sudu.
6Mnogi traže milost odličnika, i svatko je odan darežljivu čovjeku.
7Siromaha mrze sva njegova braća; koliko se više udaljuju od njega njegovi prijatelji! Žudi za riječima koje ne znače ništa.
8Tko pribavi razboritost, ljubi svoj život; tko sačuva razum, nalazi sreću.
9Lažni svjedok ne izlazi bez kazne; tko govori laž, propada.
10Dobro življenje ne pristaje luđaku, još manje sluzi da vlada knezovima.
11Strpljivim čovjeka čini razboritost; čast mu je mimoići krivnje.
12Srdžba je kraljeva kao rika lava; a milost je njegova kao rosa na bilje.
13Lud je sin nesreća svome ocu; svađe žene su kao neprestano prokišnjavanje.
14Kuća i imanje baštine se od djedova, a od Gospodina dolazi razumna žena.
15Lijenost upada u dubok san, i čovjek koji nije marljiv, mora gladovati.
16Tko drži zapovijedi, čuva svoj život; tko ne pazi na svoje, ide u propast.
17Tko se smiluje siromahu, posuđuje Gospodinu, i platit će mu za njegovo dobročinstvo.
18Izgrdi svojega sina, jer još ima nade, ali neka ti ne padne na um da ga usmrtiš.
19Tko je zajedljiv, taj to mora okajati; jer ako ga poštediš, činiš samo još gore.
20Poslušaj savjet i primi ukor, da poslije budeš mudar!
21U čovjekovu srcu ima mnogo nauma, ali će uspjeti samo Božja odluka.
22Čovjek je radostan kad čini dobro; a bolje je biti siromašan nego prijevaran.
23Strah Gospodnji vodi k životu; u koga je on, toga ne posjećuje nesreća.
24Kad lijenčina umoči svoju ruku u zdjelu, ne prinosi je više svojim ustima.
25Udari li se podsmjehivač, ludi će se opametiti; izgrdi li se razuman, on prima razboritost.
26Tko zlostavlja oca i progoni majku, taj sin radi ružno i sramotno.
27Nemoj, sine moj, slušati nauke koji odvode od riječi razumnih!
28Nevaljali se svjedok podsmjehuje pravdi, i usta bezbožnika rigaju nepravdu.
29Za podsmjehivače su gotovi kazneni sudovi, i udarci za luđakova leđa.
