1Bolji je komad suha kruha s mirom, nego kuća puna žrtvenog mesa sa svađom.
2Razuman sluga bit će gospodar nad nevaljalim sinom i s braćom će dijeliti baštinu.
3Topionica je za srebro, peć za zlato, a Gospodin iskušava srca.
4Zločinac pazi na lažne usne; lažljivac sluša pokvarene jezike.
5Tko se ruga siromahu, grdi njegova stvoritelja; tko se raduje nesreći, ne ostane sam bez kazne.
6Kruna su starcima unučad, slava djece su njihovi roditelji.
7Luđaku ne pristaje mudra riječ, a još manje plemenitu čovjeku lažna riječ.
8Poklon je potkupni kao čarobni kamen onome koji ga daje; kamo se god okrene, ima uspjeh.
9Tko pokriva prijestupe, traži ljubav; tko i dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane prijatelje.
10Ukor djeluje na razumnoga više nego sto udaraca na luđaka.
11Zločinac ide samo za pobunom; ali se ljut glasnik šalje na nj.
12Bolje je da čovjeka susretne medvjedica kojoj su ugrabili mlade, nego luđak u svojoj ludosti.
13Tko vraća zlo za dobro, kuću njegovu ne će ostaviti nesreća.
14Svađu zametnuti jest kao poplavu raspasati; zato prije nego se zametne, ostavi se raspravljanja!
15Tko oslobodi krivoga i tko osudi pravoga, obojica se gade Gospodinu.
16Što će novci u ruci luđakovoj? Da kupi mudrost, kad nema razuma?
17Prijatelj uvijek nosi ljubav; a u nevolji postaje brat.
18Bezuman je čovjek koji daje ruku i jamči za prijatelja svojega.
19Tko ljubi svađu, ljubi grijeh; tko visoko gradi vrata svoja, traži pad.
20Tko je lažna srca, ne postiže sreće; tko je lažljiva jezika, pada u nesreću.
21Tko ima luda sina, toga mori briga; otac luđakov nema radosti.
22Srce veselo pospješuje ozdravljenje, a duh potišten suši kosti.
23Bezbožnik prima poklone ispod ruke, da zavije staze pravdi.
24Razuman ima pred očima mudrost, a luđakove oči lutaju do nakraj zemlje.
25Lud sin je briga ocu i gorka bol majci.
26Zlo je globiti pravednika; udarati plemenite ljude je protiv svakog prava.
27Tko usteže svoje riječi, razborit je; razuman je hladnokrvan čovjek.
28I luđak, kad šuti, može vrijediti kao mudar; kao razuman kad zatvori svoje usne.
