Luka 17 — Biblija Šarić

Upute učenicima

¹I reče svojim učenicima: »Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze! ²Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih. ³Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu! ⁴I ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: Žao mi je; oprosti mu!« ⁵Apostoli zamoliše Gospodina: »Umnoži našu vjeru!« ⁶Gospodin odvrati: »Ako imate vjeru toliku koliko je gorušično zrno te kažete ovome dudu: Izađi s korijenom i presadi se u more – poslušat će vas. ⁷Tko od vas svojemu sluzi što ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, kaže: Dođi odmah i sjedni za stol? ⁸Ne će li mu prije kazati: Pripravi mi večeru, pripaši se i posluži me, dok jedem i pijem, a onda možeš ti jesti i piti. ⁹Hoće li on zahvaliti sluzi na tom što je izvršio njegove zapovijedi? ¹⁰Tako i vi, kad učinite sve što vam je naloženo, kažite: Sluge smo neznatne, učinismo samo svoju dužnost.«

Deset gubavaca iscijeljeno, zahvaljuje samo Samarijanac

¹¹Na putu u Jeruzalem prolazio je između Samarije i Galileje. ¹²Kad htjede ući u jedno selo, dođe mu ususret deset gubavaca. Stadoše izdaleka. ¹³I počeše vikati: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!« ¹⁴Kad ih vidje, reče im: »Idite i pokažite se svećenicima!« Dok su išli, očistiše se. ¹⁵A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje da je iscijeljen. Hvalio je Boga jakim glasom. ¹⁶Bacio se pred noge Isusove na svoje lice i zahvalio mu. A to je bio Samarijanac. ¹⁷Tada reče Isus: »Ne očistiše li se desetorica? A gdje su devetorica? ¹⁸Zar se nijedan ne nađe da se vrati i dade slavu Bogu, nego ovaj tuđin?« ¹⁹I reče mu: »Ustani i idi! Ozdravila te tvoja vjera!«

Dolazak kraljevstva Božjega

²⁰Farizeji ga upitaše: »Kad će doći Božje kraljevstvo?« On im odgovori: »Božje kraljevstvo ne će doći s vanjskim sjajem. ²¹Ne će se kazati: Ovdje je ili ondje. Kraljevstvo je Božje među vama.« ²²Dalje reče svojim učenicima: »Doći će dani kad ćete željeti vidjeti samo jedan od danâ Sina Čovječjega, ali ga ne ćete vidjeti. ²³I reći će vam: On je ovdje, on je ondje! Ne idite tamo i ne trčite za njima! ²⁴Jer kao što bljesak munje sijevne od jednoga kraja neba do drugoga, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u njegov dan. ²⁵Ali najprije on još mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga roda. ²⁶Kako je bilo u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: ²⁷Jelo se i pilo, ženilo se i udavalo sve do dana kad Noa uđe u korablju. Tada dođe potop i sve uništi. ²⁸Isto je tako bilo u Lotove dane: Jelo se i pilo, kupovalo se i prodavalo, sadilo se i gradilo. ²⁹A u dan kad izađe Lot iz Sodome, udari oganj i sumpor s neba i sve uništi. ³⁰Upravo će tako biti u onaj dan kad se objavi Sin Čovječji. ³¹Tko je u onaj dan na krovu, a svoje stvari ima još u kući, neka ne silazi da ih uzme! Tko je u polju, neka se također ne vraća! ³²Sjetite se Lotove žene! ³³Koji nastoji svoj život sačuvati, izgubit će ga; tko ga izgubi, sačuvat će ga. ³⁴Kažem vam: U onu noć počivat će po dvojica na jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi će se ostaviti. ³⁵Dvije će žene mljeti na jednom mlinu: jedna će se uzeti, druga će se ostaviti.« 36 * 37 Upitaše ga: »Gdje, Gospodine?« Odgovori im: »Gdje je strvina, ondje se skupljaju orlovi.«