Luka 16 — Biblija Šarić

Prispodoba o mudrom upravitelju

¹Dalje reče svojim učenicima: »Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje. ²On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj. ³Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim. ⁴Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu. ⁵I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru? ⁶On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset! ⁷Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset! ⁸Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.

Varljivo i pravo blago

⁹I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove! ¹⁰Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. ¹¹Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro? ¹²I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše? ¹³Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Zakon i kraljevstvo Božje

¹⁴Sve su ovo slušali lakomi farizeji i rugali se. ¹⁵Tada im reče: »Vi ste oni koji se uznosite kao pravedni pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Jer što se pred ljudima pokazuje veliko, pred Bogom je gadno. ¹⁶Zakon i proroci dosežu do Ivana. Otada se navješćuje radosna vijest o Božjemu kraljevstvu, i svaki prodire u njega silom. ¹⁷Ali prije će proći nebo i zemlja, nego će propasti i jedno slovce Zakona. ¹⁸Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub.

Prispodoba o bogatašu i Lazaru

¹⁹Bio je neki bogat čovjek, oblačio se u skrlet i u laneno platno i sjajno se gostio svaki dan. ²⁰Pred njegovim vratima ležao je neki siromah po imenu Lazar, sav u čirevima. ²¹Rado bi se bio nasitio mrvicama što su padale s bogataševa stola. I psi su dolazili i lizali mu čireve. ²²Tada umre siromah. Anđeli ga odnesoše u Abrahamovo krilo. A umre bogataš i bi zakopan. ²³Kad u paklu usred svojih muka podiže oči, vidje izdaleka Abrahama i u njegovu krilu Lazara. ²⁴Tada povika: Oče Abrahame! Smiluj mi se i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh svojega prsta i rashladi moj jezik; jer trpim veliku muku u ovom plamenu. ²⁵Abraham odvrati: Sjeti se, sinko, da je tebi u tvojemu životu bilo dobro, a Lazaru zlo. Sad se on ovdje tješi, a ti se mučiš. ²⁶Osim toga zjapi među nama i vama širok jaz, tako da nijedan ne može odavle k vama prijeći, i nijedan odatle ovamo doći, i kad bi htio. ²⁷Onaj nastavi: Onda te molim, oče, pošalji ga u moju očinsku kuću! ²⁸Imam još petero braće, i neka ih opomene da ne dođu i oni na ovo mjesto muke! ²⁹Abraham odvrati: Imaju Mojsija i proroke: neka njih slušaju! ³⁰Ne, oče Abrahame, odvrati onaj. Ali ako im dođe tko od mrtvih, onda će se obratiti. ³¹A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ne će vjerovati da tko ustane i od mrtvih.«