Izraelci osvajaju grad Aj

¹Gospodin reče Jošui: »Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sav narod, što je za boj, pa ustani i idi na Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskoga kralja s njegovim narodom, gradom i zemljom. ²Učini s Ajem i njegovim kraljem kako si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem! Ipak, plijen i stoku smijete uzeti za sebe. Napravi zasjedu gradu na njegovoj zapadnoj strani!« ³Tada usta Jošua sa svim narodom što je za boj, da idu na Aj, i izabra Jošua trideset tisuća ljudi, hrabrih momaka, i posla ih noću. ⁴Dade im zapovijed: »Pazite, vi se trebate smjestiti u zasjedu protiv grada na njegovoj zapadnoj strani! Ne udaljujte se previše od grada i budite svi spremni! ⁵A ja ću se sa svim narodom što je uz mene primaknuti gradu, i ako oni tad prvi iziđu protiv nas, mi ćemo bježati pred njima. ⁶Ako oni iziđu tako daleko da ih odvojimo od grada – jer će misliti: Bježe pred nama kao prvi put – i mi ćemo jednako još dalje bježati pred njima, ⁷tada vi provalite iz zasjede i zauzmite grad; jer će vam ga Gospodin, Bog vaš, dati u ruke. ⁸Kad zauzmete grad, zapalite ga! Učinite po zapovijedi Gospodnjoj! Pazite, to vam je moja zapovijed.« ⁹Nato ih otpusti Jošua, i oni ođoše u zasjedu i utaboriše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua prenoći među narodom. ¹⁰Sutradan rano prebroji Jošua narod i pođe sa starješinama Izraelovim na čelu vojske protiv Aja. ¹¹Sva vojska, što je bila kod njega, pođe, stade se primicati i dođe pred grad. Utaboriše se sjeverno od Aja, tako da je bila dolina između njih i Aja. ¹²Tada uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada. ¹³Nato se namjesti narod, sva vojska, što je bila na sjevernoj strani grada, i zaleđe, što je bilo na zapadnoj strani grada. A Jošua one noći pođe usred doline. ¹⁴Ajski kralj to vidje, i tako ljudi u gradu poraniše i pohitješe protiv Izraela u boj, i on i sav narod na mjesto kod pustinje. On naime nije znao da mu je bila namještena zasjeda zapadno od grada. ¹⁵A Jošua i svi Izraelci učiniše tako da se činilo kao da su od njih poraženi, i počeše bježati prema pustinji. ¹⁶Tada je bio pozvan sav narod što je bio u gradu da ih tjera. I dok su tako tjerali Jošuu, sve su se više odvajali od grada. ¹⁷Ne osta nitko u Aju i Betelu koji nije pošao u potjeru za Izraelcima. A grad ostaviše otvoren i tjerali su Izraelce. ¹⁸Tada reče Gospodin Jošui: »Digni sulicu što ti je u ruci protiv Aja; jer ti ga dajem u ruke.« Jošua podiže sulicu što mu je bila u ruci protiv Aja. ¹⁹Tada se zasjeda brže-bolje podiže sa svojega mjesta, potrča, čim je Jošua bio podigao ruku, i dođe u grad, zauze ga odmah i zapali. ²⁰I kad se Ajani obazreše i vidješe kako se dim iz grada diže prema nebu, nisu imali kamo bježati: ni amo ni tamo; jer se okrenula protiv progonitelja vojska koja je bježala prema pustinji. ²¹Kad naime vidješe Jošua i svi Izraelci da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, okrenuše se i udariše na Ajane. ²²A drugi iz grada iziđoše pred njih, tako da su pali među Izraelce, jer jedni dođoše s ove, drugi s one strane, i potukoše ih tako da ni jedan ne osta živ niti pobježe. ²³A ajskoga kralja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. ²⁴I kad Izraelci pobiše sve Ajane na slobodnom polju u pustinji, kamo su ih bili progonili, i padoše od mača svi do posljednjeg čovjeka, okrenuše se svi Izraelci protiv Aja i pobiše ga oštricom mača. ²⁵Broj svih koji padoše u onaj dan, ljudi i žena, iznosio je do dvanaest tisuća, sve samih Ajana. ²⁶Jošua ne spusti svoje ruke, koju je bio podigao sa sulicom, dok ne pobi sve ajske stanovnike. ²⁷Samo stoku i plijen toga grada uzeše Izraelci sebi, po uputi Gospodnjoj, koju je on bio dao Jošui. ²⁸Jošua dade spaliti Aj i učini ga zauvijek ruševinom, jednom pustoši, do dana današnjega. ²⁹A ajskoga kralja dade objesiti na drvo do večeri. O sunčanom zalazu zapovjedi Jošua da skinu njegovo truplo. Baciše ga tad pred gradska vrata i podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, koja je još tamo do dana današnjega.

Obnova Saveza kod Ebala i Gerizima

³⁰Tada Jošua načini žrtvenik Gospodinu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, ³¹kao što je bio zapovjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izraelovim, kako je propisano u knjizi zakona Mojsijeva: žrtvenik od neklesana kamenja, na koje nije bilo došlo željezno oruđe. I prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodinu i zaklaše žrtve pričesnice. ³²Tad napisa ondje na kamenju prijepis Mojsijeva zakona, što ga je ovaj bio dao sinovima Izraelovim. ³³I sav Izrael sa svojim starješinama, glavarima i sucima stade s obje strane kovčega prema levitskim svećenicima, koji su nosili kovčeg Saveza Gospodnjega, stranci i domaći, jedna polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori Ebalu, kao što je nekoć odredio Mojsije, sluga Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov. ³⁴Potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je zapisano u Knjizi zakona. ³⁵Nije bilo nijedne riječi, od svega što je bio odredio Mojsije, koje ne pročita Jošua pred svom Izraelovom općinom, i pred ženama, djecom i strancima koji su išli među njima.