Akanova krađa

¹Ali sinovi Izraelovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga. Zato se raspali srdžba Gospodnja protiv sinova Izraelovih. ²Posla naime Jošua neke ljude iz Jerihona u Aj kod Betela, istočno od Betela, i zapovjedi im: »Idite gore i uhodite pokrajinu!« Ljudi odoše gore i uhodiše Aj. ³Kada se vratiše k Jošui, rekoše mu: »Ne treba gore ići sav narod, samo dvije do tri tisuće ljudi neka idu da osvoje Aj! Ne muči onamo sav narod, jer je njih samo malo!« ⁴Tako ode onamo od naroda jedno tri tisuće ljudi. ⁵Ali ih ljudi iz Aja poubijaše jedno trideset i šest, progoniše ih od gradskih vrata do Šebarima i potukoše ih na obronku brijega. Tad klonu srce naroda i posta kao voda. ⁶A Jošua razdre svoje haljine, baci se pred kovčegom Gospodnjim ničice na svoje lice sve do večeri, on i starješine Izraelove, i posuše prah na glavu svoju. ⁷Tada se pomoli Jošua: »Ah, Gospodine, Bože moj, zašto prevede ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? O, da smo radije ostali s one strane Jordana! ⁸Ah, Gospodine, što da kažem kad je Izrael okrenuo leđa svojim neprijateljima? ⁹Kanaanci i svi stanovnici zemlje to će čuti; oni će navaliti na nas i istrijebit će naše ime sa zemlje. Što ćeš onda učiniti od velikoga svojega imena?« ¹⁰Tada Gospodin odgovori Jošui: »Ustani! Što ležiš na svojemu licu? ¹¹Izrael je sagriješio; prekršili su moju zabranu koju sam im dao, prisvojili su sebi zakleto, počinili su krađu, posakrivali su i stavili među svoje stvari. ¹²Zato ne mogu više sinovi Izraelovi izdržati pred svojim neprijateljima moraju u bijeg pred svojim neprijateljima, jer su pali u prokletstvo. Ja ne ću više biti među vama ako ne uklonite iz svoje sredine zakleto. ¹³Ustani, posveti narod i objavi: Posvetite se za sutra! Jer tako veli Gospodin, Bog Izraelov: Zakleto je u tvojoj sredini, Izraele! Ti ne ćeš moći izdržati pred svojim neprijateljima dok ne uklonite iz svoje sredine zakleto. ¹⁴Zato ćete sutra rano pristupiti po svojim plemenima, i pleme koje označi Gospodin pristupit će po svojim obiteljima, i obitelj koju označi Gospodin pristupit će po svojim domovima, i iz doma koji označi Gospodin pristupit će čovjek za čovjekom. ¹⁵Tko se tad nađe s predmetom zakletve, neka se spali sa svime što posjeduje, jer je prekršio zabranu Gospodnju i učinio sramotu u Izraelu!« ¹⁶Kad Jošua sutradan rano dade da pristupe Izraelci po svojim plemenima, bi označeno Judino pleme. ¹⁷Potom dade da pristupe rodovi Judini, i bi označena obitelj Zerahovaca. Nato dade da pristupi obitelj Zerahovaca – čovjek za čovjekom, i bi označen Zabdi. ¹⁸Potom dade da pristupi njegov dom – čovjek za čovjekom – i bi označen Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od plemena Judina. ¹⁹Tada reče Jošua Akanu: »Moj sine, daj Gospodinu, Bogu Izraelovu, čast i slavu! Priznaj mi što si učinio; ne krij mi ništa!« ²⁰Akan odgovori Jošui: »Jest, ja sam sagriješio Gospodinu, Bogu Izraelovu. Učinio sam ovo: ²¹vidio sam među plijenom lijep plašt iz Šineara, dvjesta šekela srebra i zlatan jezik, pedeset šekela težak. Polakomih se i uzeh. To je zakopano u šatoru u zemlji i srebro odozdo.« ²²Jošua posla tamo poslanike. Oni otrčaše u šator i doista, bile su stvari zakopane u šatoru i odozdo srebro. ²³Uzeše to iz šatora, donesoše Jošui i svim sinovima Izraelovim i staviše pred Gospodina. ²⁴Tada uze Jošua Akana, sina Zarejeva, i srebro, plašt i zlatni jezik, njegove sinove i kćeri, njegova goveda, njegove magarce i ovce, njegov šator, i sve što je posjedovao, i izvedoše ih u nazočnosti svega Izraela u dolinu Ahor. ²⁵Tamo reče Jošua: »Kako si nas ti strovalio u nesreću, tako će tebe danas strovaliti Gospodin u nesreću.« Tada ga kamenovaše svi Izraelci i spališe ih, nakon što su bili kamenovani. ²⁶Podigoše nad njim veliku gomilu kamenja, što se još danas može vidjeti. A Gospodin se vrati od žestine svojega gnjeva. Zato se ono mjesto zove sve do dana današnjega dolina Ahor.