Prijevara Gibeonaca

¹A kad to čuše svi kraljevi koji su prebivali s one strane Jordana na brdima i nizinama i na svoj obali velikoga mora sve do Libanona: Hititi i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci, ²skupiše se da se složno bore protiv Jošue i Izraelaca. ³I stanovnici Gibeona čuše kako je Jošua postupao s Jerihonom i Ajem. ⁴Tada se i oni dadoše na posao, ali prijevarom. Priskrbiše sebi živeža, uzeše stare vreće za svoje magarce i stare, poderane i iskrpane vinske mješine, ⁵obukoše staru, iskrpanu obuću i iznošene haljine i ponesoše sa sobom na put osušen i razdrobljen kruh. ⁶Tako odoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i Izraelcima: »Iz daleke zemlje dođosmo. Sklopite s nama ugovor.« ⁷Ali Izraelci izjaviše Hivijcima: »Možda prebivate među nama; kako da onda sklopimo ugovor s vama?« ⁸Oni rekoše Jošui: »Mi smo tvoje sluge.« Kad ih Jošua upita: »Tko ste i odakle dolazite?«, ⁹odgovoriše mu: »Iz zemlje vrlo daleke dođoše tvoje sluge zbog slave Gospodina, Boga tvojega. Jer čusmo glas o njemu: sve što je učinio u Egiptu ¹⁰i sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva s one strane Jordana: Sihonu, hešbonskom kralju, i Ogu, bašanskom kralju, u Aštarotu. ¹¹Tada nam rekoše naše starješine i svi stanovnici zemlje: Uzmite sebi živeža na put, idite im ususret i recite im: Mi smo vaše sluge; sklopite s nama ugovor! ¹²Ovo je naš kruh. Bio je još vruć kad ga kod kuće uzesmo sa sobom za put, u dan u koji iziđosmo da dođemo k vama. Sad vidite da je osušen i razdrobljen. ¹³I ovo su vinske mješine. Bile su nove kad ih napunismo. A sad vidite da su poderane. I ovo su naše haljine i naša obuća, od dalekog puta sasvim su izderane.« ¹⁴Tada uzeše ljudi nešto njihova živeža, ali ne potražiše odluke Gospodnje. ¹⁵Štoviše, Jošua dogovori s njima mir i sklopi s njima ugovor da će ih ostaviti na životu. I zakleše im se knezovi općine. ¹⁶Kad tri dana nakon sklapanja ugovora s njima doznaše da su iz blizine i da prebivaju među njima, ¹⁷podigoše se sinovi Izraelovi i treći dan dođoše u njihove gradove. Gradovi se njihovi zvali Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. ¹⁸A sinovi im Izraelovi ne učiniše ništa nažao, jer su im se knezovi općine bili zakleli Gospodinom, Bogom Izraelovim. Zato je sva općina mrmljala protiv knezova. ¹⁹Ali svi knezovi rekoše svoj općini: »Mi smo im se zakleli Gospodinom, Bogom Izraelovim. Zato im ne smijemo ništa učiniti. ²⁰Ovako ćemo postupati s njima: Darovat ćemo im život, da ne dođe gnjev na nas zbog zakletve kojom im se zaklesmo.« ²¹Tako im izjaviše knezovi: »Neka ostanu na životu!« A sjekli su drva i nosili vodu za svu općinu, kako su im bili predložili knezovi. ²²Jošua ih dade dozvati i reče im: »Zašto nas prevariste i rekoste: Vrlo daleko prebivamo od vas, kad eto prebivate među nama? ²³Zato sada neka ste prokleti i neka ste do vijeka sluge, neka siječete drva i nosite vodu za kuću Boga mojega!« ²⁴Oni priznaše Jošui i rekoše: »Tvojim slugama bilo je javljeno da je Gospodin, Bog vaš, zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i da istrijebi sve stanovnike zemlje ispred vas. Zato se vrlo uplašismo za svoj život i tako učinismo. ²⁵A sada smo, eto, u tvojoj ruci. Čini s nama kako ti se učini da je dobro i pravo!« ²⁶On tada učini s njima na spomenut način i sačuva kod sinova Izraelovih da ih ne pobiše. ²⁷Tako im onda odredi Jošua da sijeku drva i nose vodu za općinu i za žrtvenik Gospodnji do današnjega dana, na mjestu koje izabere Gospodin.