Osvojenje Jerihona

¹Jerihon je imao vrata zatvorena i ostao je zatvoren zbog sinova Izraelovih; nitko nije mogao izići ni ući. ²Tada reče Gospodin Jošui: »Evo, dajem ti u ruke Jerihon, i njegova kralja s ratnicima. ³Zato obiđite, svi ratnici, oko grada! Jednom obiđite oko grada! Tako čini šest dana! ⁴A sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom! A sedmi dan obiđite oko grada sedam puta, i svećenici neka pritom trube u trube! ⁵Pa kad zatrube u ovnujski rog, neka tada narod, čim čuje glas trube, podigne iza glasa bojnu viku; tada će se zidovi gradski srušiti, a narod neka uđe, svaki upravo ondje gdje stoji!« ⁶Tada pozva Jošua, Nunov sin, svećenike i zapovjedi im: »Dignite kovčeg zavjetni, a sedam svećenika neka nosi sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim!« ⁷A narodu zapovjedi: »Obiđite oko grada, i to ratnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim!« ⁸I kad je Jošua bio izdao tu zapovijed narodu, pođe sedam svećenika, koji su nosili pred Gospodinom sedam truba od rogova, i zatrube u trube, dok je kovčeg Saveza Gospodnjega išao za njima. ⁹A ratnici pođoše pred svećenicima koji su trubili u trube, a ostali narod pođe za kovčegom, dok su se trube jednako razlijegale. ¹⁰Tada Jošua zapovjedi narodu: »Vi ne smijete podići bojnu viku i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna riječ ne smije izići iz vaših usta dok vam ja ne kažem: Vičite! Tada podignite bojnu viku!« ¹¹Tako pusti da kovčeg Gospodnji obiđe oko grada jedanput. Tada odoše u tabor i ostadoše preko noći u taboru. ¹²Drugog jutra Jošua usta rano. Svećenici ponesoše kovčeg Gospodnji. ¹³Se- dam svećenika, koji su nosili sedam truba od rogova pred kovčegom Gospodnjim, koračalo je uz jednako trubljenje truba. Ratnici su išli pred njima, a ostali je narod išao za kovčegom Gospodnjim, dok su se trube jednako razlijegale. ¹⁴Tako obiđoše drugi dan jednom oko grada i vratiše se natrag u tabor. Tako učiniše šest dana. ¹⁵A sedmi dan ustaše rano, kad je zora svanula, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta. ¹⁶Kad svećenici kod sedmoga ophoda zatrubiše u trube, povika Jošua narodu: »Podignite bojnu viku jer Gospodin daje grad u vaše ruke! ¹⁷Ali grad sa svim što je u njemu mora se posvetiti zakletvi za Gospodina. Samo bludnica Rahaba mora ostati na životu sa svima koji su kod nje u kući, jer je sakrila uhode koje smo bili poslali. ¹⁸Ali se zakletoga čuvajte, da ne prisvojite što sebi od zakletoga, premda ste to posvetili zakletvi! Time biste na tabor Izraelov navukli zakletvu i svalili ga u nesreću. ¹⁹Sve srebro i zlato, sve mjedeno i željezno posuđe neka se posveti Gospodinu i neka dođe u riznicu Gospodnju!« ²⁰Tada podiže narod bojnu viku, te zatrubiše u trube. I kad narod začu glas truba i podiže bojnu viku iza glasa, tada se srušiše zidovi, i narod prodre u grad, svaki upravo ondje gdje je stajao. Tako zauzeše grad. ²¹Tada oštricom mača izvršiše zakletvu na svemu što se nalazilo u gradu: na muževima i ženama, na mladima i starima, na govedima, ovcama i magarcima. ²²Onoj dvojici ljudi, koji su bili uhodili zemlju, zapovjedi Jošua: »Idite u kuću bludnice i izvedite otamo ženu sa svom njezinom svojtom, kako ste joj se zakleli!« ²³I mladi ljudi, uhode, ođoše i izvedoše Rahabu, njezina oca, majku, braću i svu njezinu svojtu. Sve njezine rođake izvedoše i pustiše ih izvan tabora izraelskoga. ²⁴A grad, i sve što je bilo u njemu, spališe ognjem; samo srebro i zlato, mjedeno i željezno posuđe, staviše u riznicu kuće Gospodnje. ²⁵A bludnicu Rahabu, s njezinom obitelji i sa svom njezinom svojtom, ostavi Jošua na životu, i tako ostade među Izraelcima do dana današnjega, jer je bila sakrila glasnike koji su, po nalogu Jošuinu, uhodili Jerihon. ²⁶U to vrijeme izreče Jošua ovo prokletstvo: »Proklet neka je pred Gospodinom čovjek koji se usudi opet sagraditi grad Jerihon! Za cijenu svog prvorođenca neka mu postavi temelj i za cijenu najmlađega svog sina neka mu stavi vrata!« ²⁷Gospodin je bio s Jošuom, tako da se njegovo ime razglasilo po svoj zemlji.