Sofar govori o Božjem sveznanju

¹Nato odvrati Sofar iz Naama: ²Zar da ove mnoge riječi ostanu bez odgovora? Ili će govorljiv čovjek ostati pravedan? ³Hoće li tvoje puste riječi ušutkati ljude? Zar te ne će nitko posramiti? ⁴Jer si sam rekao: »Čist je moj nauk, i čist sam u tvojim očima!« ⁵Ali kad bi samo Bog progovorio i svoja usta otvorio protiv tebe, ⁶da ti pokaže tajne mudrosti i mnogostruke svoje naume, uvidio bi da te Bog kažnjava manje nego što zaslužuje tvoja krivnja. ⁷Možeš li Božje tajne dokučiti ili doprijeti do granice Svemogućega? ⁸Ona je iznad neba visoka, pa što ćeš početi? Ispod pakla je duboka, pa što ćeš spoznati? ⁹Duža je od zemlje, šira je od mora. ¹⁰Da prevrati ili zatvori, ili sabere: tko će mu braniti? ¹¹Jer poznaje ljude pune zloće, vidi grijeh, a da i ne pazi. ¹²Tada će bezuman čovjek doći do razboritosti, i divlje će se magare pretvoriti u čovjeka. ¹³Da ti pripraviš svoje srce i podigneš svoje ruke k Bogu, ¹⁴da ukloniš krivnju iz svoje ruke i ne podnosiš grijeha u svojoj kući, ¹⁵tada bi podigao svoje lice, bio bi čvrst i ne bi se bojao ¹⁶zaboravio bi muku i na nju bi pomišljao kao na vodu što proteče. ¹⁷Tada bi sjao tvoj život jasnije nego podne, a tama bi bila kao osvit zore. ¹⁸Tada bi se uzidao, jer ima nade, zakopao bi se i mirno bi spavao. ¹⁹Odmarao bi se, i nitko te ne bi plašio, i mnogi bi se molili. ²⁰A oči će se grješnicima ugasiti, ne će im biti utočišta. Nada će im biti: dušu izdahnuti.