Poglavlje 12

Job kori svoje prijatelje

¹Nato odvrati Job:

²Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost!

³Ali i ja imam razum kao i vi, i nisam sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari?

⁴Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga – a on usliši samo njih – na podsmijeh sam ja, pravedan, čist!

⁵»Nesreći prezir!«, misli sretni, »prezir onima kojima se koleba noga!«

⁶A sigurni su razbojnički šatori; tko ljuti Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom.

⁷Upitaj stoku, naučit će te, ili ptice nebeske, kazat će ti.

⁸Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti:

⁹Tko ne spozna iz svega toga da je ruka Gospodnja to stvorila,

¹⁰kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga čovječjega tijela?

¹¹Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?

¹²U staraca je mudrost, dug je život razboritost.

¹³U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor.

¹⁴Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvori, tomu se više ne otvori.

¹⁵On zaustavi vode i nastane suša; pusti ih, razore zemlju.

¹⁶U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi.

¹⁷Čini da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima.

¹⁸Pojas kraljevima razrješuje, i opasuje njihova bedra.

¹⁹Čini da i svećenici idu bosonogi, i što je bilo kao vječno, obara.

²⁰Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost.

²¹Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake.

²²Otkriva dubine iz tmine, i smrtne sjene izvodi na svjetlo.

²³Narode učini velikima i pusti ih da prođu; raširi narode i odvede ih otamo.

²⁴Oduzima uviđavnost zemaljskim glavarima; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.

²⁵Pipaju u tmini bez svjetla, čini da tumaraju kao pijani.