Job kori svoje prijatelje

¹Nato odvrati Job: ²Zaista, vi ste mi ljudi, i s vama će izumrijeti mudrost! ³Ali i ja imam razum kao i vi, i nisam sam manje vrijedan od vas; tko ne bi znao takve stvari? ⁴Na podsmijeh sam svojim prijateljima ja, koji zazvah Boga – a on usliši samo njih – na podsmijeh sam ja, pravedan, čist! ⁵»Nesreći prezir!«, misli sretni, »prezir onima kojima se koleba noga!« ⁶A sigurni su razbojnički šatori; tko ljuti Boga, živi bez brige, Bog im daje svojom rukom. ⁷Upitaj stoku, naučit će te, ili ptice nebeske, kazat će ti. ⁸Pogledaj zemlju, pokazat će ti, i ribe će ti morske pripovjediti: ⁹Tko ne spozna iz svega toga da je ruka Gospodnja to stvorila, ¹⁰kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga čovječjega tijela? ¹¹Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo? ¹²U staraca je mudrost, dug je život razboritost. ¹³U njega je mudrost i jakost, on ima savjet i razbor. ¹⁴Gle, što on razgradi, ne sagradi više nitko; koga on zatvori, tomu se više ne otvori. ¹⁵On zaustavi vode i nastane suša; pusti ih, razore zemlju. ¹⁶U njega je snaga i razum, njegov je koji luta i koji zavodi. ¹⁷Čini da savjetnici idu bosonogi, a suce učini luđacima. ¹⁸Pojas kraljevima razrješuje, i opasuje njihova bedra. ¹⁹Čini da i svećenici idu bosonogi, i što je bilo kao vječno, obara. ²⁰Rječitima uzima govor, i starcima uzima uviđavnost. ²¹Na knezove izlijeva prezir, i raspasuje junake. ²²Otkriva dubine iz tmine, i smrtne sjene izvodi na svjetlo. ²³Narode učini velikima i pusti ih da prođu; raširi narode i odvede ih otamo. ²⁴Oduzima uviđavnost zemaljskim glavarima; pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. ²⁵Pipaju u tmini bez svjetla, čini da tumaraju kao pijani.