Izvori kvarenja i spasenja

¹»Zapisan je Judin grijeh željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči njihova srca, na rogovima njihovih žrtvenika, ²da njihovi sinovi misle na njihove žrtvenike i idolske kolce, na zelenom drveću, na visokim humovima. ³Na gorama u polju. Tvoje imanje, sve tvoje blago, predajem da se razgrabi, tvoje uzvisine za grijeh u svim tvojim krajevima. ⁴Baštinu koju sam ti dao moraš ostaviti. Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer ste raspalili oganj u mojoj nutrini, što gori vječno.« ⁵Ovako veli Gospodin: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka; na čovjeka se oslanja čije se srce odvraća od Boga! ⁶On je kao grm u pustari. On ne doživi da mu je dobro. On stoji u suhoj pustinji, u slanoj zemlji, u kojoj se ne stanuje. ⁷Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je uzdanje Gospodin! ⁸On je kao drvo posađeno kraj vode, koje k potoku pruža svoje korijenje. Ono se ne treba ništa bojati kada dođe žega. Njegovo lišće ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. ⁹Lukavo je srce više nego išta podmuklo. Tko da ga shvati? ¹⁰Ja, Gospodin, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema njegovim putovima, kako zaslužuju njegova djela.« ¹¹Ptica koja leži na jajima što ih nije snjela, jest onaj koji je stekao bogatstvo, ali nepravdom. U polovini svojega života mora ga ostaviti. Na svojem završetku on je kao luđak. ¹²Prijestolje slave, uzvišeno od početka, jest mjesto našega svetišta. ¹³Nado Izraelova: Gospodine! Svi koji te ostave, posramit će se: koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah. Jer ostaviše izvor žive vode, Gospodina. ¹⁴Iscjeljuj me, Gospodine, da budem iscijeljen! Stoj uza me da nađem pomoć! Jer ti si moja hvala. ¹⁵Gle, oni mi govore: »Gdje je Gospodnja prijetnja? Neka dođe!« ¹⁶Ja te nisam tjerao na sud nesreće; nisam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno! ¹⁷Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće! ¹⁸Progonitelji moji neka propadnu, a ne ja! Neka se oni uplaše, a ne ja! Pusti na njih dan nesreće! Razbij ih dvostrukim udarom! ¹⁹Ovako mi reče Gospodin: »Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja Judini kraljevi izlaze i ulaze, i na sva ostala jeruzalemska vrata! ²⁰Reci im: Čujte Gospodnju riječ, Judini kraljevi, svi Judejci, svi jeruzalemski stanovnici, koji idete kroz ova vrata! ²¹Ovako veli Gospodin: Čuvajte se zbog svojega života, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite ih na jeruzalemska vrata! ²²I ne nosite u subotu bremena iz svojih kuća! Ne radite nikakva posla, nego svetkujte subotu, kao što sam zapovjedio vašim ocima! ²³Ali oni nisu slušali i nisu mi prignuli svojega uha. Ostali su tvrdoglavi, nisu poslušali i nisu primili nauk. ²⁴Ako me sad vi poslušate, govori Gospodin, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego zadržite svetom subotu i ne radite u subotu nikakva posla, ²⁵tada će ulaziti na vrata ovoga grada kraljevi i knezovi, koji sjede na Davidovu prijestolju, na kolima i konjima, oni, njihovi knezovi. Judini ljudi i jeruzalemski stanovnici, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka. ²⁶Tada će iz Judinih gradova, iz jeruzalemske okoline, iz Benjaminova područja, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi koji prinose žrtve paljenice, žrtve klanice, darove i kâd, koji nose zahvalne žrtve u Gospodnju kuću. ²⁷Ako li ne poslušate moje zapovijedi, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njima u subotu ne dolazite na vrata Jeruzalema, onda ću raspaliti oganj na njegovim vratima, koji će sažeći jeruzalemske palače i ne će se više ugasiti!«