Lončar, slika božanskog djelovanja

¹Sljedeći naputak dođe Jeremiji od Gospodina: ²»Ustani, siđi u lončarevu kuću! Tamo ću ti objaviti svoje proroštvo!« ³Siđoh u lončarevu kuću. On je bio upravo pri poslu za lončarskim kolom. ⁴Pokvarila se posuda koju je upravo pravio, kako se to događa pod lončarevom rukom, pa je načinio drugu posudu, koja je lončaru bila po volji. ⁵Tada mi dođe Gospodnja riječ: ⁶»Ne mogu li ja tako kao lončar postupati s vama, kućo Izraelova?«, govori Gospodin. »Jest, kao što je glina u lončarevoj ruci, tako ste vi u mojoj ruci, kućo Izraelova! ⁷Sad zaprijetim jednome narodu ili jednome kraljevstvu, da ću ga istrijebiti, uništiti, zatrti. ⁸Obrati li se taj narod od svoje zloće, zbog koje sam mu zaprijetio, meni će biti žao za nesreću koju sam mu mislio nanijeti. ⁹Sad obećam jednome narodu ili jednome kraljevstvu da ću ga sazidati i zasaditi. ¹⁰Učini li što je zlo u mojim očima ne slušajući mojega glasa, meni će biti žao za dobro koje sam mu mislio iskazati. ¹¹Zato sad objavi Judinim ljudima i jeruzalemskim stanovnicima. Ovako veli Gospodin: Evo, spremam protiv vas nesreću. Smislio sam protiv vas nesreću i skovao protiv vas naum! Vratite se svaki sa svojega zla puta! Popravite svoje putove i djela! ¹²A oni će odvratiti: Uzalud je! Mi idemo za svojim vlastitim naumima. Svaki hoće raditi po tvrdokornosti svojega zlog srca.« ¹³Zato ovako govori Gospodin: »Pitajte po narodima! Je li tko čuo takvo što? Veliku je sramotu učinila Izraelova djevojka. ¹⁴Odstupi li ikada od kamenoga grebena libanonski snijeg? Presuše li studene, bučne vode po gorama? ¹⁵A mene je moj narod zaboravio. Ništavilu prinose tamjan. Posrću na svojim mitovima, na prastarim stazama, tako da hode vrletnim, neporavnatim putovima. ¹⁶Učinit ću njihovu zemlju pustinjom, na vječnu porugu. Tko god prođe preko nje, zgražat će se i mahat će glavom. ¹⁷Kao istočni vjetar tjerat ću ih pred neprijateljem. Leđa, a ne lice pokazat ću im u dan njihove nevolje.« ¹⁸Oni kažu: »Hajdemo skovati planove protiv Jeremije! Jer još nije nestalo uputa od svećenika, ni savjeta mudraca, ni riječi proroka. Hajdemo ga pogoditi jezikom! Ne pazimo na sve njegove riječi!« ¹⁹Pripazi na me, Gospodine! Čuj govor mojih protivnika! ²⁰Hoće li se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Spomeni se kako sam stajao pred tobom govoreći za njihovo dobro, da odvratim tvoj gnjev od njih! ²¹Zato predaj njihovu djecu gladi! Izruči ih sili mača! Njihove žene neka budu bez djece i udovice, njihove muževe neka podavi kuga, njihove mladiće neka poubija mač u boju! ²²Neka se čuje vika iz njihovih kuća, kad dovedeš na njih krvničke čete iznenada! Jer kopaju jamu da me uhvate. Zamke namještaju mojim nogama. ²³A ti, Gospodine, znaš sav njihov naum protiv mene, da me ubiju. Ne opraštaj njihove krivnje! Ne briši ispred sebe njihova grijeha! Obori ih! Obračunaj s njima u vrijeme svojega gnjeva!