1Dođe mi Gospodnja riječ:2»Ne uzimaj sebi žene i nemoj imati sinova ni kćeri na ovom mjestu!3Jer ovako govori Gospodin za sinove i kćeri koji se rode na ovom mjestu, za majke koje ih rode, i za njihove očeve koji ih imaju u ovoj zemlji:4Veoma će mučnom smrću pomrijeti, neoplakani i nepokopani. Ležat će kao gnoj na polju. Od mača i od gladi će izginuti. Mrtva će njihova tijela biti hrana nebeskim pticama i poljskim životinjama.«5Dalje zapovjedi Gospodin: »Ne ulazi u kuću u kojoj je žalost, ne idi na tugovanje za mrtvacem i ne iskazuj nikome svoje sažaljevanje, jer uskraćujem tomu narodu svoje prijateljstvo«, govori Gospodin, »milost i milosrđe.6Veliko i malo pomrijet će u ovoj zemlji, a da se ne pokopaju ili oplaču. Ne će se nitko rezati ni šišati za njima.7Ne će se lomiti kruh žalosti da se tko utješi za mrtvim. Ne će se nikome pružiti čaša utjehe za njegovim ocem ili za majkom.8Ne idi u kuću na svečanu gozbu kako bi tamo sjedio za jelom i pilom!9Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: Doista, učinit ću da na ovom mjestu, pred vašim očima, u vaše dane umukne glas radosti i glas veselja, zaručnikov poklik i zaručničin pjev.10Kada tome narodu objaviš sve te riječi, a oni te zapitaju: Zašto nam prijeti Gospodin svim tim velikim zlom, i u čemu je naša krivnja i naš grijeh što počinismo protiv Gospodina, svoga Boga«,11tada im odgovori: Zato što su vaši oci ostavili mene, govori Gospodin, i trčali su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, a mene su ostavili i mojega se zakona nisu držali.12Vi ste još gore činili nego vaši oci. Svaki od vas slijedi samo svoje prkosno i zlo srce ne slušajući me.13Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koju niste poznavali ni vi ni vaši oci. Tamo možete služiti tuđim bogovima dan i noć. A ja više nemam milosrđa s vama.14»Zato, evo, doći će dani«, govori Gospodin, »kad se ne će više govoriti: Tako neka je živ Gospodin koji je izveo Izraelove sinove iz Egipta,15nego: Tako neka je živ Gospodin koji je vodio kući Izraelove sinove iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja kamo ih je bio razagnao! Ja ću ih dovesti natrag u njihovu zemlju, koju sam dao njihovim ocima.«16»Gle, ja šaljem mnoge ribare«, govori Gospodin, »da ih love. Potom šaljem mnoge lovce da ih love na svakoj gori i na svakoj visini i u kamenim rasjeklinama.17Jer moje oči prate njihove putove. Oni mi nisu sakriveni. Njihova krivnja nije zaklonjena od mojih očiju.18Tako plaćam najprije dvostruko za njihovu krivnju i za grijeh, jer su oskvrnuli moju zemlju svojim neživim, gadnim idolskim grdobama koje napunjaju moju baštinu.«19»Gospodine, snago moja, grade moj, utočište moje u dan nevolje! Narodi dolaze k tebi s krajeva zemlje i govore: Naši su oci imali samo lažne idole, ništavne, nekorisne bogove.20Može li čovjek napraviti sebi bogove? To ipak nisu bogovi.«21»I evo, ja ću ih ovaj put dovesti do spoznaje. Učinit ću da osjete moju jaku ruku. Tada će uvidjeti da je moje ime: Gospodin.«
Knjige
Stari zavjet
Novi zavjet
Poglavlja
O izdanju
Online Biblija biblija.verbum.hr koristi biblijski tekst u prijevodu biskupa Ivana Evanđeliste Šarića, objavljen s crkvenim dopuštenjem u suizdanju Hrvatskoga biblijskog društva i Verbuma.