Božji odgovor na prorokovu tužbu

¹A Gospodin mi reče: »Kad bi i Mojsije i Samuel stupili preda me, ne bih ipak htio više išta znati o tom narodu. Skidaj mi ih s očiju, neka idu! ²Ako te upitaju: Kamo ćemo ići, tada im reci: Ovako veli Gospodin: Tko je za smrt, u smrt; tko je za mač, pod mač; tko je za glad, na glad; tko je za ropstvo, u ropstvo. ³Pustit ću na njih četiri zla«, govori Gospodin: »mač da ih ubija, pse da ih razvlače, nebeske ptice i poljske životinje da ih jedu i potamane. ⁴Učinit ću ih da budu na užas svim zemaljskim kraljevstvima zbog Manašea, Ezekijina sina, Judina kralja, za ono što je počinio u Jeruzalemu.« ⁵»Tko će imati smilovanja s tobom, Jeruzaleme, tko će te požaliti? Tko će svratiti k tebi da zapita kako ti je? ⁶Ti si me odbacio«, govori Gospodin, »okrenuo si mi leđa. Zato pružam svoju ruku protiv tebe i uništavam te. Umoran sam od praštanja. ⁷Vijao sam ih vijačom na zemaljskim vratima. Učinio sam svoj narod bez djece i vodio ga u propast. Ali se ne vratiše sa svojih putova. ⁸Mnogobrojnije su mi postale njihove udovice negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im u po bijela dana dođe zatirač. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota. ⁹Iznemogla je koja je rodila sedmero. Ispustila je svoju dušu. Još za dana sunce joj je zašlo. Bila je postiđena i posramljena. Što još preostane od njih, predajem maču pred njihovim neprijateljima«, govori Gospodin. ¹⁰Teško meni, majko moja, što si me rodila, čovjeka borbe i svađe za sve! Nisam davao u zajam, niti su mi davali u zajam. Opet me sve proklinje. ¹¹Gospodin je obećao: »Doista, učinit ću te jakim da uspiješ! Doista, u dan nesreće, u vrijeme potrebe, uredit ću da ti neprijatelj dođe s molbom. ¹²Može li se željezo slomiti, sjeverno željezo i mjed? ¹³Posjed i tvoje blago predajem da se razgrabi bez cijene zbog tvojih grijeha na cijelom tvom području. ¹⁴Učinit ću te da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ. Jer se raspalio oganj od mojega gnjeva i bukti protiv vas.« ¹⁵Ti to znaš Gospodine! Spomeni me se i zauzmi se za me! Osveti me na mojim progoniteljima! Ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti! Sjeti se da podnosim porugu zbog tebe! ¹⁶Kad si izdavao svoje zapovijedi, bile su mi kao jelo. Riječ mi je tvoja bila radost i veselje mome srcu. Jer sam ja prozvan po tvome imenu, Gospodine, Bože nad vojskama! ¹⁷Ne sjedim u veselom krugu i ne veselim se. Prihvaćen tvojom rukom sjedim sâm, jer me ti napunjaš srdžbom. ¹⁸Zašto da vječno traje moja bol, i zašto je ljuta moja rana pa ne će iscijeliti? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda na koju se ne možeš osloniti. ¹⁹Nato Gospodin odvrati ovako: »Ako budeš drugoga mišljenja, smiješ mi ponovno služiti. Ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo, smiješ opet govoriti po mome nalogu. Oni se moraju obratiti tebi, a ti im se ne smiješ prignuti. ²⁰Činim te za taj narod mjedenim, neosvojivim zidom. Udarat će na te, ali te ne će nadvladati, jer sam ja s tobom da ti pomažem i da te spasim«, govori Gospodin. ²¹»Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika, oslobodit ću te iz ruku nasilnika.«