Mojsije se vraća u Egipat

¹Mojsije odvrati: »Ali ako mi ne budu vjerovali i ako me ne poslušaju, nego reknu: Nije ti se Gospodin objavio?« ²Tada mu Gospodin odvrati: »Što ti je to u ruci?« Odgovori: »Štap.« ³I on zapovjedi: »Baci ga na zemlju!« Baci ga na zemlju, a on posta zmija. A Mojsije pobježe od nje. ⁴I Gospodin zapovjedi Mojsiju: »Pruži ruku svoju i primi je za rep!« On pruži ruku i uhvati je. Ona opet posta štap u njegovoj ruci. ⁵»Tako moraju vjerovati da ti se je objavio Gospodin, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.« ⁶Dalje mu reče Gospodin: »Stavi svoju ruku u svoja njedra!« On stavi svoju ruku u njedra. Kad je opet izvadi, bila je njegova ruka od gube bijela kao snijeg. ⁷Nato zapovjedi: »Stavi još jedanput svoju ruku u njedra!« On stavi ruku još jedanput u njedra, i kad opet izvadi iz njedara, bila je opet kao ostalo njegovo tijelo. ⁸»Ako ti dakle ne htjednu vjerovati i ne poslušaju na prvi znak, vjerovat će na drugi znak. ⁹Ako li ne budu vjerovali na oba ta znaka i ne poslušaju te, onda uzmi malo vode iz Nila i prolij je na suho tlo! Tada će se voda što si je uzeo iz Nila na suhom tlu pretvoriti u krv.« ¹⁰A Mojsije reče Gospodinu: »Ipak ne, Gospodine! Ja nisam čovjek koji zna govoriti. Nisam prije bio, a nisam ni sada, otkad govoriš sa svojim slugom, nego sam sporih usta i spora jezika.« ¹¹Ali Gospodin mu odgovori: »Tko dade čovjeku usta? Tko ga učini nijemim ili gluhim? Tko s očima ili slijepim? Ne činim li to ja, Gospodin? ¹²Idi dakle! Ja ću biti u tvojim ustima i učit ću te što ćeš govoriti.« ¹³Ali on odvrati: »Ne, Gospodine! Pošalji koga hoćeš!« ¹⁴Sada se razljuti Gospodin na Mojsija i reče: »Nije li ti brat Aron još tu, levit? Znam da on veoma dobro može govoriti. On je već na putu da te susretne. Kad te vidi, obradovat će se od srca. ¹⁵Govori s njim, stavi mu ove riječi u usta! Ja ću tvoj i njegov govor voditi i nadahnut ću vas što ćete činiti. ¹⁶On neka u tvoje ime govori narodu! On neka bude govornik umjesto tebe, i ti ćeš mu biti umjesto Boga! ¹⁷Uzmi taj štap u ruku! Njim čini čudesne znake!« ¹⁸I Mojsije se vrati k svojemu tastu Jitru i zamoli ga: »Htio bih se vratiti k svojim plemenicima u Egipat da vidim jesu li još živi.« Jitro odgovori Mojsiju: »Idi u miru!« ¹⁹Gospodin je naime bio Mojsiju u midjanskoj zemlji zapovjedio »Idi, vrati se sada u Egipat! Jer su svi mrtvi koji su ti radili o glavi.« ²⁰Mojsije uze, dakle, svoju ženu i svoje sinove, posadi ih na magarca i vrati se u Egipat. A štap Božji uze Mojsije u ruku. ²¹Još reče Gospodin Mojsiju: »Kad se vratiš u Egipat, pazi: čini pred faraonom sva čudesna djela što ih dadoh u tvoju vlast! Ipak ću učiniti da mu otvrdne srce da ne pusti naroda da ide. ²²Tada reci faraonu: Ovako govori Gospodin: Izrael je prvorođeni moj sin. ²³Zapovijedam ti: Pusti mog sina da ide, da mi služi! Ako li ga ne pustiš da ide, onda ću usmrtiti tvoga prvorođenog sina.« ²⁴Putem u prenoćište stane Gospodin na put Mojsiju i htjede ga usmrtiti. ²⁵Tad Sipora uze oštar kamen, obreza njim prednju kožicu svog sina, baci mu je pred noge i reče: »Krvav si mi zaručnik!« ²⁶Potom ga pusti. Ona tad upotrijebi riječ: »krvav zaručnik« zbog obrezanja. ²⁷Gospodin je bio zapovjedio Aronu: »Izađi u pustinju ususret Mojsiju!« Tako se on zaputi, stiže ga na gori Božjoj, i poljubi ga. ²⁸I Mosije kaza Aronu sve Gospodnje riječi kojima mu je bio predao svoje poslanje, i sve čudesne znake što mu je bio naložio da čini. ²⁹Mojsije i Aron otiđoše i skupiše sve starješine Izraelovih sinova. ³⁰Aron im kaza sve što je bio Gospodin naložio Mojsiju i on učini čudesne znake pred očima naroda. ³¹Narod mu je vjerovao, i kad čuše da se je Gospodin zauzeo za Izraelove sinove i pogledao na njihovu nevolju, nakloniše se i baciše se ničice.