Mojsije i faraon

¹Nato odoše Mojsije i Aron i rekoše faraonu: »Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Pusti moj narod da ide, da mi u pustinji slavi svetkovinu!« ²A faraon odgovori: »Tko je Gospodin da ga slušam i pustim Izraela da ide? Ne poznajem Gospodina, a ne ću ni pustiti Izraela.« ³Oni odvratiše: »Bog Hebreja objavi nam se. Mi bismo htjeli otići tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodinu, svojemu Bogu, da nas ne pohodi kugom ili mačem.« ⁴Ali im egipatski kralj odvrati: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova rada? Idite za svojim poslom!« ⁵Dalje reče faraon: »Eto, već je previše besposličara u zemlji! Hoćete li još i ove odvratiti od njihovih poslova?« ⁶Još istoga dana izda faraon narednicima i nadzornicima naroda ovu zapovijed: ⁷»Ne dajite više narodu kao dosad slame za pravljenje opeke! Neka idu sami skupljati sebi slamu! ⁸Ali tražite od njih onoliko opeka koliko su ih dosad pravili, i od toga ništa ne smanjujte! Jer su lijeni, zato zahtijevaju: Hoćemo da idemo žrtvovati svojemu Bogu! ⁹Ljudima se mora posao otežati, da budu na njemu zaposleni i da ne slušaju ludih brbljanja.« ¹⁰Narednici i nadzornici naroda otiđoše i priopćiše narodu zapovijed: »Ovako govori faraon: Više vam ne dam slame. ¹¹Idite sami i donosite sebi slamu gdje je nađete! A od posla vam se ne smanjuje ništa.« ¹²I raziđe se narod po svoj egipatskoj zemlji, da skuplja strnjiku za pravljenje pljeve. ¹³A narednici ih tjerali: »Imate svaki dan čitav posao posvršavati kao prije kad je bilo slame!« ¹⁴I korilo se nadzornike Izraelovih sinova, koje su bili postavili nad njima faraonovi narednici, i prigovaralo im se: »Zašto posljednjih dana ne dovršiste određeni broj opeka kao prije?« ¹⁵Tada dođoše nadzornici Izraelovih sinova faraonu i upitaše ga plačući: »Zašto daješ da se tako radi s tvojim slugama? ¹⁶Slama se više ne daje tvojim slugama, a ipak se nalaže: Opeke nam samo pravite! Pa i tuče se tvoje sluge. Kriv je tvoj narod.« ¹⁷A on odgovori: »Lijeni ste, lijeni! Zato zahtijevate: Mi hoćemo ići žrtvovati Gospodinu. ¹⁸Sad hajdete na rad! Slama vam se ne će davati. A određeni broj opeka imate izručiti!« ¹⁹Nadzornici Izraelovih sinova vidješe da su u teškom položaju zbog zapovijedi da se ne smije smanjiti broj opeka na dan. ²⁰Kad otiđoše od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji su ih čekali. ²¹Njima viknuše: »Gospodin neka vam uračuna i sudi o tome što učiniste, da nas posve zamrze faraon i njegovi sluge! Vi im dadoste mač u ruku, da nas pobiju!« ²²Tada se Mojsije obrati Gospodinu i pomoli se: »Gospodine! Zašto navuče toliko zlo na ovaj narod? Zašto me posla ovamo? ²³Otkako otiđoh k faraonu da pregovaram s njim po tvom nalogu, on muči narod još gore, a ti ne činiš ništa da izbaviš svoj narod.«