Smetnje osvitu mesijanskog doba

¹Gle, nije prekratka Gospodnja ruka da pomogne. Nije gluho njegovo uho da čuje. ²Ne, vaše opačine rastavljaju vas s vašim Bogom. Vaši su grijesi zaklonili njegovo lice od vas, da ne čuje. ³Jer su vaše ruke oskvrnjene krvlju, vaši prsti krivnjom. Vaše usne govore laž, vaš jezik kazuje krivo. ⁴Nitko ne traži pravedno sud. Nitko se pošten ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i govore laž; započinju nevolju i rađaju muku. ⁵Nose gujinja jaja. Tkaju paučinu. Tko pojede njihova jaja, taj mora umrijeti. Zgnječi li se jedno, izleže se guja ljutica. ⁶Njihova tkanina ne valja za haljine. Njihovim tkanjem ne može se pokriti. Djela su im zla djela. U rukama je njihovim nasilje. ⁷Njihove noge trče na zlo i brze su u prolijevanju nedužne krvi. Misli su njihove zle misli. Putovi su njihovi pustoš i razaranje. ⁸Za put mira ne znaju. Nema pravice na njihovim kolotečinama. Sami idu samo krivim stazama. Tko god ide po njima, ne zna za mir. ⁹»Zato je sud daleko od nas i spasenje ne dolazi do nas. Čekamo svjetlo, ali gle, tmina je, bijeli dan, ali putujemo po mraku. ¹⁰Kao slijepci pipamo zid, tumaramo okolo, kao da nemamo očiju. Spotičemo se u pol bijela dana kao u sumračje i iako zdravi, slični smo mrtvima. ¹¹Mumljamo svi kao medvjedi i gučem kao golubovi. Čekamo sud, a on ne dolazi; spasenje, a ono je daleko od nas. ¹²Jer je velik broj naših grijeha pred tobom. Naše opačine svjedoče protiv nas. Jer smo svjesni svojih grijeha i znamo svoje prijestupe: ¹³Vjerolomstvo i zatajenje Gospodina, odstup od svojega Boga, govorenje o nasilju i otpadu, izmišljanje i iznošenje lažnih riječi. ¹⁴Tako je potisnuta pravica, i pravednost je daleko. Jer se istina koleba na trgu, i poštenje ne može proći. ¹⁵Tako mora nestati istine, i tko se uklanja od zla, nema ga.« Gospodin je to vidio, i bilo mu je vrlo neugodno što više nije bilo pravice. ¹⁶I vidio je da nema čovjeka, začudio se da nitko nije posredovao. Tad mu je pomogla njegova vlastita mišica. Pravednost ga je njegova poduprla. ¹⁷Obukao je pravednost kao oklop, i kacigu je pobjede stavio na glavu. Obukao je kao haljine odjeću osvete i zaogrnuo se gnjevom kao plaštem. ¹⁸Po djelima što su se počinila on će vratiti: Svojim protivnicima gnjev, neprijateljima osvetu. On će vratiti primorskim zemljama. ¹⁹Tada će se na zapadu bojati Gospodnjega imena i na istoku njegove slave. Jer će kao plaha rijeka on doći, njega će goniti Gospodnji dah. ²⁰Ali će za Sion doći kao otkupitelj, za one koji su se u Jakovu obratili od otpada«, veli Gospodin. ²¹»Moj je zavjet s njima ovaj«, veli Gospodin: »Moj duh, koji počiva na tebi, i moje riječi, što sam ih stavio tebi u usta, neka ne iziđu iz tvojih usta, niti iz usta tvoja djece, niti iz usta tvoje unučadi«, veli Gospodin, »od sada dovijeka!«