Ivan 2 — Biblija Šarić

Prvo znamenje na svadbi u Kani

¹Treći dan poslije toga bila je svadba u Kani Galilejskoj. Ondje je bila Isusova majka. ²I Isus i njegovi učenici bili su pozvani na svadbu. ³Kad je nestalo vina, reče Isusova majka njemu: »Nemaju više vina.« ⁴Isus joj odvrati: »Što ja imam s tobom, ženo? Moj čas još nije došao.« ⁵Tada reče njegova majka slugama: »Učinite što god vam kaže!« ⁶A bilo je ondje šest kamenih posuda, kako je to tražio običaj židovskoga čišćenja. Svaka je od njih obuhvaćala dvije do tri mjere. ⁷Isus im zapovjedi: »Napunite posude vodom!« Napuniše ih do vrha. ⁸Tada im reče: »Zagrabite sad od toga i nosite ravnatelju stola!« Oni odnesoše. ⁹I ravnatelj stola okusi vodu što je postala vino. A nije znao odakle je bilo vino. Samo su to znale sluge koje su zagrabile vodu. Tada zovnu ravnatelj stola mladoženju ¹⁰i reče mu: »Svatko iznosi najprije dobro vino, a istom kad se gosti ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino do sada.« ¹¹Tako učini Isus u Kani u Galileji početak svojim čudesima. Time objavi svoju slavu, i njegovi učenici povjerovaše u njega. ¹²Potom siđe u Kafarnaum sa svojom majkom, s braćom i svojim učenicima. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Čišćenje hramskog dvorišta

¹³A blizu je bio židovski Vazam, i uziđe Isus u Jeruzalem ¹⁴U Hramu zateče trgovce što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače što su bili ondje posjedali. ¹⁵Tada on splete od užeta bič i izagna iz Hrama sve, zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novce i prevrnu njihove stolove. ¹⁶Onima što su prodavali golubove, reče: »Nosite to odavle i ne činite od kuće mojega Oca trgovačku kuću!« ¹⁷Tada se sjetiše njegovi učenici riječi Pisma: »Izjedat će me revnost za tvoju kuću.« ¹⁸A Židovi mu prigovoriše: »Kojim nam čudesnim znakom dokazuješ da to smiješ raditi?« ¹⁹Isus im odvrati: »Razvalite ovaj Hram, i za tri ću ga dana opet sagraditi.« ²⁰Tada Židovi rekoše: »Četrdeset i šest godina gradilo se na ovom Hramu, i ti da ga u tri dana sagradiš?« ²¹A on je mislio na Hram svojega tijela. ²²Kad je onda uskrsnuo od mrtvih, sjetiše se njegovi učenici te riječi i povjerovaše Pismu i riječi koju je Isus bio rekao.

Vjera koja nije dovoljna

²³Dok je Isus boravio u Jeruzalemu o blagdanu Vazma, mnogi povjerovaše u njegovo ime, jer vidješe čudesa što ih je činio. ²⁴Ali im Isus nije vjerovao; jer ih je sve poznavao. ²⁵I nije mu trebalo da tko svjedoči za čovjeka. On je sam znao što je u čovjeku.