Isus i Nikodem

¹Među farizejima bio je i židovski vijećnik po imenu Nikodem. Bio je jedan od židovskih prvaka. ²On dođe noću k njemu i reče mu: »Rabi, znamo da si ti učitelj koji je došao od Boga; jer nitko ne može činiti čudesa što ih ti činiš, osim ako nije Bog s njim.« ³Isus mu odvrati: »Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne rodi ponovno, ne može vidjeti Božjega kraljevstva.« ⁴Nikodem ga upita: »Kako se može čovjek roditi ponovno, kad je već star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i opet se roditi?« ⁵Isus odgovori: »Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne preporodi vodom i Duhom, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. ⁷Ne čudi se što ti rekoh: Morate se preporoditi. ⁸Vjetar puše gdje hoće; čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi ni kamo ide. Tako je kod svakoga koji je rođen od Duha.« ⁹Nikodem upita: »Kako to može biti?« ¹⁰Isus mu odgovori: »Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ? ¹¹Zaista, zaista kažem ti: Mi govorimo što znamo i svjedočimo što vidjesmo; ali vi ne primate našega svjedočanstva. ¹²Ako ne vjerujete kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete vjerovati kad vam govorim o nebeskim? ¹³Nitko nije uzašao na nebo osim onoga koji siđe s neba: Sin čovječji. ¹⁴Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako treba biti podignut i Sin Čovječji , ¹⁵da svaki koji vjeruje u njega ima vječni život. ¹⁶Jer je Bog tako ljubio svijet da je predao svojega jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život. ¹⁷Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi. ¹⁸Tko vjeruje u njega, ne će biti suđen; tko ne vjeruje, taj je već osuđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega. ¹⁹A sud stoji u ovom: Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo; jer su njihova djela bila zla. ²⁰Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela. ²¹A tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu.«

Isus i Ivan Krstitelj

²²Potom dođe Isus sa svojim učenicima u pokrajinu Judeju. Ondje je s njima boravio i krstio. ²³Ivan je krstio u Enonu kraj Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su dolazili tamo i dali su se krstiti. ²⁴Ivan, naime, još nije bio bačen u tamnicu. ²⁵Tada nastade prepirka između Ivanovih učenika i nekog Židova o čišćenju. ²⁶Oni dođoše k Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji je na drugoj obali Jordana bio kod tebe i za koga si ti svjedočio, evo on krsti i svi idu k njemu.« ²⁷Ivan odgovori: »Ne može čovjek ništa primati ako mu nije dano s neba. ²⁸Vi mi sami morate posvjedočiti da sam rekao: Ja nisam Mesija, ja sam poslan samo kao njegov preteča. ²⁹Tko ima zaručnicu, zaručnik je. Zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zaručnikovu glasu. Tako se sada i moja radost ispunila. ³⁰On mora rasti, a ja umanjivati se. ³¹Tko dolazi odozgo, stoji nad svima; tko je sa zemlje, zemaljski je i govori zemaljski. Tko dolazi s neba, stoji nad svima. ³²On svjedoči što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva. ³³Nasuprot, tko prima njegovo svjedočanstvo, time potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴Jer poslani od Boga govori Božje riječi. Jer Bog ne daje Duha na mjeru. ³⁵Otac ljubi Sina i dao je sve u njegove ruke. ³⁶Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, ne će vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.«