Ivan 1 — Biblija Šarić

Proslov

¹U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ. ²Ona bijaše u početku kod Boga. ³Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. ⁴U njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. ⁵Svjetlo svijetli u tami; ali tama ga ne obuze. ⁶Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan. ⁷On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu. ⁸On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo. ⁹Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet. ¹⁰Na svijetu bijaše, svijet je po njemu postao; i svijet ga nije spoznao. ¹¹K svojima dođe, i njegovi ga ne primiše. ¹²A svima koji ga primiše dade moć da budu djeca Božja. Onima koji vjeruju u ime njegovo, ¹³koji nisu rođeni od krvi, ni od tjelesne volje, ni od muževlje volje, nego od Boga. ¹⁴I Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. I vidjesmo njegovu slavu, slavu kao Jedinorođenoga od Oca, puna milosti i istine. ¹⁵Ivan svjedoči za njega i viče: »Evo onoga za koga rekoh: Koji dolazi za mnom, preda mnom je; jer bijaše prije mene.« ¹⁶Od njegove punine mi svi primismo milost za milošću. ¹⁷Po Mojsiju bio je dan Zakon, po Isusu Kristu dođe milost i istina. ¹⁸Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni koji je Bog, koji počiva u Očevu krilu, nam ga je objavio.

Svjedočanstvo Krstitelja o Isusu

¹⁹Ovako glasi Ivanovo svjedočanstvo, kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga zapitaju: »Tko si ti?« ²⁰On prizna i ne zataji. Prizna: »Ja nisam Mesija.« ²¹Tada ga upitaše: »Što dakle? Jesi li možda Ilija?« On odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« On odgovori: »Nisam.« ²²Onda mu rekoše: »Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima koji nas poslaše. Što kažeš sam za sebe?« ²³On odgovori: »Ja sam glas onoga što viče u pustinji: Poravnajte Gospodnji put, kao što kaza prorok Izaija.« ²⁴Bili su to izaslanici farizejâ. ²⁵Zapitaše ga dalje: »Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Mesija, ni Ilija, ni prorok?« ²⁶Ivan im odgovori: »Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji onaj koga vi ne poznajete. ²⁷On dolazi za mnom. Ja nisam dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.« ²⁸To se dogodi u Betaniji, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.

Jaganjac Božji

²⁹Sutradan vidje on Isusa gdje dolazi k njemu. Tada reče: »Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta! ³⁰Ovo je onaj za koga sam rekao: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom; jer je bio prije mene. ³¹Ja ga nisam poznavao. Ali da se on objavi u Izraelu, došao sam ja krstiti vodom.« ³²Dalje je svjedočio Ivan: »Vidio sam Duha gdje silazi s neba kao golub i lebdi nad njim. ³³Ja ga nisam poznavao. Ali onaj koji me je poslao krstiti vodom reče mi: Na koga vidiš da silazi Duh i nad njim lebdi, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. ³⁴Ja sam to vidio i zato svjedočim: Ovaj je Sin Božji.«

Prvi učenici

³⁵Sutradan je opet stajao Ivan s dvojicom svojih učenika. ³⁶Kad je vidio Isusa gdje prolazi, reče: »Evo Jaganjca Božjeg!« ³⁷Čim su ga oba učenika čula da tako govori, pođoše za Isusom. ³⁸Isus se obazre i vidje ih gdje idu za njim. Tada ih upita: »Što vi tražite?« Oni mu odvratiše: »Rabi« – to jest: »Učitelju – gdje stanuješ?« ³⁹On im odgovori: »Dođite i vidite!« Otiđoše s njim i vidješe gdje boravi, i ostadoše kod njega onaj dan. Bilo je to oko desete ure. ⁴⁰Jedan od dvojice, koji na Ivanovu riječ pođoše za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹Ovaj nađe najprije svoga brata Šimuna i reče mu: »Nađosmo Mesiju – to jest Pomazanika.« ⁴²I dovede ga k Isusu. Isus pogleda na nj i reče: »Ti si Šimun, Jonin sin; ti ćeš se zvati Kefa – to jest Stijena.« ⁴³Sutradan odluči Isus poći u Galileju. Tada nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« ⁴⁴Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. ⁴⁵Filip nađe Natanaela i reče mu: »Nađosmo onoga o kojem su pisali Mojsije u zakonu i proroci: Isusa, Josipova sina iz Nazareta.« ⁴⁶Natanael mu odvrati: »Može li doći što dobro iz Nazareta?« Filip mu odvrati: »Dođi i vidi!« ⁴⁷Kad Isus vidje Natanaela gdje dolazi k njemu, reče za njega: »Evo pravoga Izraelca u kojem nema lukavstva!« ⁴⁸Natanael ga upita: »Odakle me poznaješ?« Isus mu odgovori: »Još prije nego te pozva Filip, vidio sam te pod smokvom.« ⁴⁹Natanael mu odvrati: »Učitelju, ti si Sin Božji, ti si Izraelov kralj!« ⁵⁰Isus mu odvrati: »Vjeruješ jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom. Vidjet ćeš još više od toga.« ⁵¹Tada nastavi: »Zaista, zaista kažem vam: Vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.«