Prevrat za prevratom

¹Kad hoću liječiti Izraela, pokaže se grijeh Efrajima i zloća Samarije. Jer oni čine samo prijevaru: lupeži provaljuju. Vani robe zločinci. ²Ne kazuju sebi da ja pamtim svaku njihovu zloću. Sada stoje oko njih njihova djela, leže otvoreno pred mojim očima. ³U svojoj zloći pomazuju kraljeve, u svojoj nevjernosti knezove. ⁴Svekoliki su lažni drugovi. Oni su kao naložena peć. – Pekar prestane grijati i mijesiti tijesto, dok uskisne. – ⁵Na svetkovinu našega kralja plamte knezovi od vina. On pruža svoju ruku podrugljivcima. ⁶Oni plamte kao peć. Srce je njihovo puno lukavstva. Svu noć spava pekar – ujutro plane peć kao plameni oganj. ⁷Svi oni plamte kao peć i jedu svoje vladaoce. Svi su kraljevi njihovi bili svrgnuti. Ali nijedan od njih nije meni zavapio. ⁸Efrajim se miješa s neznabošcima. Efrajim je pogača što se nije prevrnula. ⁹Stranci mu jedu mozak; on to ne opaža. Sijeda je već postala njegova kosa; on to ne vidi. ¹⁰Izraelova ponositost optužuje ih otvoreno. Oni se ne vratiše Gospodinu, svojemu Bogu, i ne potražiše ga unatoč svemu tomu. ¹¹Efrajim je kao golub, tup, bez razuma. Zazvaše Egipat. Odoše u Asiriju. ¹²Kad su odlazili, razapinjem na njih mrežu, dovlačim ih kao ptice, karam ih kako je kazivano u njihovoj općini. ¹³Teško njima, zađoše od mene! Prokleti, postadoše mi nevjerni. – Zar da ih ja otkupim? Govore laž na me. ¹⁴Ne zazivaju od srca kad jauču na svojim odrima, kad se paraju zbog žita i vina i prkose mi. ¹⁵A ja sam ih upućivao i krijepio im mišice. Ali oni su zlo mislili na me. ¹⁶Oni se obraćaju, ali prema gore. Oni su kao nezategnut luk. Njihovi knezovi padaju od mača zbog svojih klevetničkih govora. Smijat će im se u zemlji Egiptu.