Božja kazna vodi pokajanju

¹»Ustanite, vratimo se Gospodinu! Jer nas je on razderao, pa će nas on i iscijeliti; ranio nas je, i zavit će nas. ²Poslije dva dana on će nas već ozdraviti, treći će dan nas podići, i živjet ćemo pred njegovim licem. ³Budimo razboriti i težimo revno za spoznanjem Gospodina! On će kao zora sigurno doći. Kao zimski dažd sići će nam, kao kasni dažd koji natapa zemlju.« ⁴Efrajime, što da ti učinim? Juda, što da ti učinim? Pobožnost je vaša kao jutarnji oblak, kao prolazna rana rosa. ⁵Zato sam posredovao preko proroka, probadao sam ih riječju svojih usta. Tada je moje pravo udarilo u oči kao svjetlost. ⁶Jer meni se sviđa pobožnost, a ne žrtve klanice, Božja spoznaja mi se sviđa više nego žrtve paljenice. ⁷Ali su oni prelomili Savez u Adamu. Tamo su mi postali nevjerni. ⁸Gilead je grad pun opačina, poškropljen krvlju. ⁹Družina je svećenička kao razbojnička četa. Oni ubijaju na putu u Šekem. Čine zlodjela. ¹⁰Strahotu sam vidio u Izraelovoj kući. Tamo Efrajim čini idolopoklonstvo, Izrael se oskvrnjuje. ¹¹I tebi, Judo, već je određena žetva, kad okrenem sudbinu svoga naroda.