Izraelov otpad od Boga

¹Stavi trubu na svoja usta! Kao orao kruži nad Gospodnjim domom, jer lome moj Savez i krše moj zakon! ²Dovikuju mi: »Bože moj! Mi, Izrael, poznajemo te!« ³Spasenje odbija Izrael. Tako će ga progoniti neprijatelj. ⁴Postavljaju kraljeve bez mene, namještaju knezove bez moga znanja. Od svojega srebra i zlata prave sebi idole, na svoju propast. ⁵Gadi mi se tvoja bikova služba, Samarijo! Moj se gnjev raspaljuje na njih. Dokle će još ostati bez kazne? ⁶Jer on proizlazi iz Izraela; načinio ga je umjetnik. On nije Bog. On će otići u komade, bik Samarije. ⁷Zato što siju vjetar, buru će žeti. Stabljika nema ploda, i ona ne donosi brašna. Ako bi ga donijela, proždrijet će ga tuđinci. ⁸Proždrijet će se Izrael. Već je među narodima kao posuda bez vrijednosti. ⁹Jer su trčali u Asur. Efrajim je kao divlji magarac koji ide sam za se. Donijeli su ljubavne darove. ¹⁰A jer su davali darove narodima, ja ću ih odvesti u progonstvo. Tada će doskora prestati pomazivati kraljeve i knezove. ¹¹Mnoge žrtvenike gradi Efrajim da griješi. Oni mu postadoše na grijeh. ¹²I da mu propišem tisuću zakona, njemu su oni kao tuđi. ¹³Žrtve klanice vole – i kolju. Meso vole – i jedu. Gospodin ih ne prima. On se sada spominje njihove krivnje i kažnjava njihove grijehe. Moraju opet u Egipat. ¹⁴Izrael je zaboravio svoga Stvoritelja i gradio je palače. Mnoge je tvrde gradove Juda podigao. Oganj ću baciti u njegove gradove. On ždere njegove tvrđave.