Izraelova i Judina bezbožna politika

¹Čujte, svećenici! Pazi, Izraelova kućo! Kućo kraljeva, slušaj! Jer se vas tiče: Vi ste postali zamka u Mispi, mreža razapeta na Taboru. ²U Sitimu iskopaše jamu. A ja ću za njih sve biti šiba. ³Efrajima poznajem dobro, i Izrael nije sakriven od mene. Zato što si, Efrajime, služio idolima, Izrael se okužio. ⁴Njihova djela ne daju da se vrate k svojemu Bogu, jer duh idolopoklonstva vlada u njima, i oni ne žele znati za Gospodina. ⁵Izraelova ponositost mora se prignuti pred njim. Izrael i Efrajim padaju vlastitom krivnjom. I Juda će pasti s njima. ⁶Sa svojim ovcama i govedima dolaze, doduše, da traže Gospodina, ali ga ne nalaze. On se uklonio od njih. ⁷Zato što prekršiše vjernost Gospodinu i rodiše tuđu djecu, neka ih izjede neprijatelj zajedno s njihovim poljima! ⁸U Gibeji trubite u rog, u Rami u trubu! U Bet Avenu dignite bojnu viku, o Benjamine, za tobom! ⁹Pustinjom će postati Efrajim u dan kazne. Protiv Izraelovih plemena objavljujem što će zacijelo biti. ¹⁰Knezovi su Judini postali kao oni koji premještaju granicu. Izlit ću na njih svoju srdžbu kao vodu. ¹¹Zarobljen je Efrajim, slomljeno je njegovo pravo, jer je tako usrdno služio idolima. ¹²Ja sam Efrajimu kao moljac, kao crvotočina sam Judinoj kući. ¹³Kad je Efrajim osjetio svoju bolest i Juda svoju gnojnu ranu, tada Efrajim otrča u Asiriju, i Juda posla k velikomu kralju. Ali vas on ne može ozdraviti niti iscijeliti vašu gnojnu ranu. ¹⁴Jer sam ja kao lav Efrajimu, kao lavić Judinoj kući. Ja razderem i odem. Ja odvučem; ne može se nitko izbaviti. ¹⁵Ja odem, vratim se na svoje mjesto, dok uplašeni ne potraže moje lice. Traže me u svojoj nevolji.