Izraelova nezahvalnost i kazna

¹Efrajim me opkoljava lažju, Izraelova kuća prijevarom. I Juda se koleba ovamo i onamo prema Bogu, prema Svecu koji je vjeran. ²Efrajim pase vjetar, hlepi za jugom, čini neprestano mnogu laž i tlačenje. Sklapaju savez s Asurom, nose ulje kao danak u Egipat. ³Ozbiljnu će riječ Gospodin izreći Judi. On mora Jakovu platiti prema njegovim putovima, kazniti ga po njegovim djelima. ⁴Već je u majčinu krilu prevario brata. U muževnoj snazi borio se je s Bogom. ⁵Borio se s anđelom, i nadvladao. Plakao je i molio mu se. U Betelu ga je opet našao. Tamo je s njim govorio. ⁶Gospodin, Bog nad vojskama, Gospodin je njegovo ime: ⁷»Tako se moraš i ti vratiti svojemu Bogu. Čini ljubav i pravicu! Uzdaj se vazda u svoga Boga!« ⁸On ima u ruci lažnu vagu kao kakav Kanaanac. Voli prevariti. ⁹Efrajim govori: »Ipak sam se obogatio, stekao sam imutak. Sav moj posjed ne iskazuje mi nepravde koja bi zaslužila poravnanje.« ¹⁰»A ja, Gospodin, tvoj Bog od zemlje Egipta, dajem ti opet da stanuješ u šatorima kao u vrijeme susretanja. ¹¹Govorio sam prorocima. Ja sam koji sam dao mnoga viđenja, i u pričama sam govorio preko prorokâ. ¹²Kad su činili gadosti u Gileadu, trebale su se i uništiti! Prinosili su žrtvene junce u Gilgalu. Zato moraju i njihovi žrtvenici postati kao gomile kamenja po brazdama na njivama.« ¹³U aramske poljane pobjegao je Jakov. Zbog žene je postao pastir. ¹⁴Po proroku je izveo Gospodin Izraela iz Egipta. Po proroku je bio čuvan. ¹⁵Ali mu je Efrajim pripravio gorku brigu. Zato Svemogući tovari na nj njegovo krvno djelo, platit će mu njegovu sramotu.