Efrajimove krivnje

¹Kad je nekoć govorio Efrajim, vladao je strah. Jer je bio moćan u Izraelu. Ali kada je pao u krivnju zbog Baala, tada je uginuo. ²I sada još griješe dalje, grade sebi liveni lik od srebra, po uzoru na idole. Sve je loše djelo umjetnika. »Njima«, govore oni, »žrtvujte!« Čovjek će štovati bikove! ³Zato će biti kao jutarnji oblak, kao prolazna rana rosa, kao pljeva što se razleti s gumna, kao dim što ide kroz rešetke. ⁴A ja, Gospodin, jesam tvoj Bog od Egipta. Ne poznaješ Boga osim mene. Osim mene nema pomoćnika. ⁵Brinuo sam se za te u pustinji, u zemlji suhoće. ⁶Nasitili su se uz dobru pašu. Jest, kad su se nasitili, uzoholilo se njihovo srce. Zato su me zaboravili. ⁷Zato ću im postati lav, vrebat ću na putu kao ris. ⁸Napast ću ih kao medvjedica kojoj su ugrabili mlade, i rastrgat ću im srce u grudima. Tamo će ih proždrijeti lavovi, zvijeri će ih poljske raskidati. ⁹To je tvoja nesreća, Izraele. Tko te može zaštititi od mene? ¹⁰Gdje je tvoj kralj da te izbavi u svim tvojim gradovima? Gdje su svi tvoji knezovi za koje si govorio: Daj mi kralja i knezove! – ¹¹Dajem ti kralja u svom gnjevu i uzimam ga opet u svojem bijesu. ¹²Krivnja je Efrajimova dobro spremljena. Grijeh je njegov dobro skriven. ¹³Bolovi rodilje doći će na nj; ali je on ludo dijete, jer se nije rodio u pravo vrijeme. ¹⁴Izbavit ću ih od carstva mrtvih, od smrti ću ih osloboditi. ¹⁵Rodan će biti među svojom plemenskom braćom, ali će doći istočni vjetar, Gospodnji vjetar, iz pustinje. Tada će mu usahnuti vrelo, studenac će mu presušiti. On će odnijeti njegovo blago i sve njegovo dragocjeno dobro.