Očinska Božja ljubav

¹»Kad je Izrael bio mlad, zavolio sam ga i pozvao svojega sina iz Egipta. ²Ali što sam ih više pozivao, to su oni dalje odlazili od mene. Jer su žrtvovali Baalima i kadili idolima. ³A ipak sam ja Efrajima vodio vodiljkom i podizao ga na svoje ruke. Ali oni nisu spoznali da sam bio njihov spasitelj. ⁴Vezama dobrote i užetima ljubavi vukao sam ih k sebi. S njihove šije skidao sam jaram, sagibao sam se k njemu, davao mu hranu. ⁵Natrag mora Efrajim u Egipat! Njegov kralj neka bude Asur, jer su odbili povratak. ⁶U njihovim gradovima bjesnit će mač, razbit će njihove prijevornice, žderat će ih zbog njihovih namjera. ⁷Moj narod naginje tomu da se odvrati od mene. Zovu li ga uvis, nijedan se ne podiže. ⁸Kako bih te mogao dati, Efrajime; bih li te mogao predati, Izraele? Kako bih te mogao predati kao Adama, kako bih te mogao uništiti kao Sebojim? Ne, koleba se moje srce u meni. Propinje se sav moj osjećaj. ⁹Ne ću učiniti po jačini svoga gnjeva. Ne mogu Efrajima opet uništiti. Jer sam ja Bog a ne čovjek, ja sam u tvojoj sredini Svetac. Ne dolazim ti u gnjevu.« ¹⁰Dolaze za Gospodinom. On zove kao rikom lava. Na njegov poziv prilaze ovamo dršćući Izraelova djeca sa zapada, ¹¹kao ptice prilaze ovamo dršćući iz Egipta, kao golubovi iz Asura. »U njihove kuće vodim ih opet natrag«, govori Gospodin.