Joramovo kraljevanje u Izraelu

¹Joram, Ahabov sin, postane kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini Jošafatova kraljevanja nad Judom. On je vladao dvanaest godina. ²Činio je ono što se nije sviđalo Gospodinu, iako ne u onoj mjeri u kojoj su to činili njegov otac i mati. On je naime dao ukloniti Baalove stupove, koje je bio podigao njegov otac. ³Ali je ostao tvrdo u grijesima Nebatova sina Jeroboama, na koje je bio naveo Izraela i nije odstupio od njih. ⁴Meša, moapski kralj, bavio se je stočarstvom. On je za danak morao Izraelovu kralju davati sto tisuća janjaca i vunu od sto tisuća ovnova. ⁵Ali čim je Ahab bio umro, otpade moapski kralj od Izraelova kralja. ⁶Tada, jednoga dana, iziđe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav izraelski narod. ⁷Ujedno posla Jošafatu, Judinu kralju, ovu vijest: »Kralj moapski je otpao od mene. Ne ćeš li poći sa mnom u rat protiv Moapaca?« On odgovori: »Hoću, poći ću. Ja ti stojim posve na raspolaganju. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji.« ⁸Upita dalje: »Kojim da putem udarimo?« On odvrati: »Putem preko edomske pustinje.« ⁹I tako iziđe Izraelov kralj s Judinim kraljem i s edomskim kraljem. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima. ¹⁰Tada povika Izraelov kralj: »Jao, Gospodin nas, tri kralja, dozva ovamo da nas preda u ruke Moapcima!« ¹¹Jošafat upita: »Ima li tu koji Gospodnji prorok, preko kojega bismo mogli upitati Gospodina?« Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: »Ovdje je Elizej, Šafatov sin, koji je Iliji polijevao vodom ruke.« ¹²Jošafat potvrdi: »U njega je riječ Gospodnja.« I kad su bili otišli k njemu, Izraelov kralj i Jošafat i edomski kralj, ¹³reče Elizej kralju Izraelovu: »Što ja imam s tobom? Obrati se prorocima svojega oca i svoje majke!« A kralj Izraelov odvrati: »Ipak ne! Je li možda Gospodin dozvao nas, tri kralja, ovamo zato da nas preda u ruke Moapcima?« ¹⁴Elizej odgovori: »Tako živ bio Gospodin nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, Judina kralja, tebe ne bih ni pogledao. ¹⁵Dovedite mi sada jednog svirača na harfi!« Kad je svirač udarao u žice, dođe ruka Gospodnja nad njega ¹⁶i on reče: »Ovako govori Gospodin: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu! ¹⁷Jer ovako govori Gospodin: Ne ćete osjetiti vjetra i ne ćete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti, vi s vašom stokom i s vašom teglećom marvom. ¹⁸Ipak to nije još dosta Gospodinu. On će vam i Moapce predati u ruke. ¹⁹Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem zatrti.« ²⁰I zaista, drugog jutra, u doba kad se prinosi žrtva, dođe odjednom voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina. ²¹Kad Moapci dočuše da su izišli kraljevi kako bi na njih udarili, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Namjestiše se na granici. ²²I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima da je prema njima voda crvena kao krv. ²³Oni povikaše: »To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!« ²⁴A kad dođoše do izraelskoga tabora, podigoše se Izraelci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadaše Moapcima još daljnje poraze. ²⁵Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sve plodno drveće posjekoše. Napokon ostade još samo grad na stijeni, Kir Hareset. Njega opkoliše praćkari i stadoše se na nj nabacivati. ²⁶I vidje moapski kralj da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod edomskoga kralja. Ali ne uspije. ²⁷Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je nakon njega trebao postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. To se silno zgadilo Izraelcima. Oni odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.