Djela 9 — Biblija Šarić

Poziv Savlu

¹Još je uvijek gorio Savao prijetnjama i umorstvom protiv Gospodinovih učenika. On pristupi k velikomu svećeniku ²i zamoli od njega poslanice na sinagoge u Damasku. Ako tamo nađe pristaše ovog Puta, da ih, muškarce i žene, dovede svezane u Jeruzalem. ³Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba. ⁴On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« ⁵On reče: »Tko si ti, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus koga ti progoniš. ⁶Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.« ⁷A ljudi što su putovali s njim stajali su začuđeni jer su, doduše, razabirali zvuk glasa, ali nisu vidjeli nikoga. ⁸Savao ustade sa zemlje, i otvorenim svojim očima ništa nije vidio. Tada ga uzeše za ruke i uvedoše u Damask. ⁹Nije vidio tri dana, a nije jeo niti pio. ¹⁰A u Damasku je bio jedan učenik, po imenu Ananija. Njemu reče Gospodin u viđenju: »Ananija!« On odvrati: »Evo me, Gospodine!« ¹¹A Gospodin mu reče: »Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i potraži u Judinoj kući Taržanina po imenu Savla! On se moli. ¹²U viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje uđe i stavi ruke na nj da progleda.« ¹³A Ananija odgovori: »Gospodine, čuo sam od mnogih za toga čovjeka, kolika zla počini tvojim svetima u Jeruzalemu. ¹⁴I ovdje ima vlast od svećeničkih glavara da veže sve koji zazivaju tvoje ime.« ¹⁵A Gospodin mu reče: »Idi, jer mi je on izabrana posuda. On će raznositi moje ime pred pogane i kraljeve i pred Izraelove sinove. ¹⁶Ja ću mu pokazati koliko treba pretrpjeti za moje ime.« ¹⁷I pođe Ananija te uđe u kuću. Stavivši ruke na njega, reče: »Savle, brate, Gospodin Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga.« ¹⁸I odmah spadoše s njegovih očiju kao ljuske, i progleda, i ustavši, primi krštenje. ¹⁹Tada je jeo i okrijepio se. Onda ostade još nekoliko dana s učenicima koji su bili u Damasku. ²⁰I odmah je po sinagogama propovijedao da je Isus Sin Božji. ²¹A svi koji su slušali snebivali su se i govorili: »Nije li ovo onaj koji je gonio u Jeruzalemu one što su zazivali to ime, i ovamo je došao zato da ih svezane vodi svećeničkim glavarima?« ²²A Savao je bio sve silniji i zbunjivao je Židove koji su živjeli u Damasku dokazujući da je Isus Mesija. ²³A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Židovi da ga ubiju. ²⁴Ali Savao je doznao za tu njihovu zasjedu. Oni su čuvali vrata danju i noću, da bi ga ubili. ²⁵A učenici ga uzeše noću i spustiše ga preko zida u košari.

Savao propovijeda u Damasku

Obraćenik Savao u Jeruzalemu

²⁶A kad dođe Savao u Jeruzalem, gledao je da se pridruži učenicima; i svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. ²⁷Tada se Barnaba zauze za njega i dovede ga k apostolima i pripovjedi im kako je na putu vidio Gospodina, kako mu je govorio i kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime. ²⁸I tako je on s njima u Jeruzalemu izlazio i ulazio, i hrabro je propovijedao u ime Gospodnje. ²⁹Govorio je i raspravljao s helenistima; a oni su gledali da ga ubiju. ³⁰Kad to doznaše braća, odvedoše ga u Cezareju i otputiše u Tarz. ³¹A Crkva je po svoj Judeji i Galileji i Samariji bila u miru, i napredovala je, i hodila je u Gospodnjem strahu, i umnožavala se uz pomoć Duha Svetoga.

Petar ozdravlja Eneju u Lidi

³²I dogodi se, kad je Petar obilazio sve, da dođe i k svetima što su boravili u Lidi. ³³Nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneju koji je već osam godina ležao na postelji, jer je bio uzet. ³⁴I reče mu Petar: »Eneja, iscjeljuje te Isus Krist. Ustani, i prostri sam sebi!« I odmah ustade. ³⁵Vidješe ga svi koji su stanovali u Lidi i Šaronu, i obratiše se Gospodinu.

Petar uskrisuje Tabitu u Jopi

³⁶U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. ³⁷I dogodi se u one dane da ona oboli i umre. Onda je okupaše i položiše u gornjoj sobi. ³⁸Kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: »Ne oklijevaj doći k nama!« ³⁹I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima. ⁴⁰A Petar izagnavši sve napolje, kleče na koljena, pomoli se i okrenuvši se k mrtvom tijelu, reče: »Tabita, ustani!« A ona otvori svoje oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu. ⁴²I to se razglasi po svoj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina. ⁴³I dogodi se da on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Šimuna, kožara.