Djela 8 — Biblija Šarić

¹A Savao je bio pristao na njegovo umorstvo. U onaj dan nastade veliko progonstvo Crkve u Jeruzalemu. Svi se razasuše po judejskim i samarijskim krajevima osim apostola. ²A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje. ³A Savao je pustošio Crkvu, provaljivao u kuće, vukao muškarce i žene i bacao ih u tamnicu. ⁴Oni što su bili raspršeni, prolazili su i propovijedali Riječ.

Savao progoni Crkvu

Filipovo djelovanje u Samariji

⁵Tada Filip siđe u grad samarijski, i propovijedao im je Krista. ⁶Narod je pazio jednodušno na ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući znake što ih je činio. ⁷Jer su nečisti dusi izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, i mnogi su uzeti i hromi ozdravili. ⁸I bi velika radost u onome gradu. ⁹A bio je neki čovjek, po imenu Šimun, koji je prije čarao u gradu i zavodio samarijski narod govoreći da je on nešto veliko. ¹⁰Svi, veliki i mali, pristajali su uz njega i govorili: »Ovo je velika Božja sila.« ¹¹A pristajali su uz njega jer ih je dugo zaluđivao svojim čarolijama. ¹²Ali kad je Filip navješćivao radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, prihvaćahu krštenje muškarci i žene. ¹³I Šimun povjerova i primi krštenje. Priključi se Filipu, i divio se je vrlo gledajući znake i velika čudesa što su se događala. ¹⁴A kad čuše apostoli koji su bili u Jeruzalemu da je Samarija primila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana. ¹⁵Oni siđoše i pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga. ¹⁶Jer još ni na jednoga od njih nije bio došao. Oni su bili samo kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷Tada položiše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga. ¹⁸A kad vidje Šimun da se polaganjem ruku apostola dijeli Duh, donese im novaca ¹⁹i reče: »Dajte i meni tu vlast, kad položim ruke na koga, da primi Duha Svetoga.« ²⁰A Petar mu reče: »Tvoji novci neka propadnu zajedno s tobom što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novac. ²¹Nema tebi dijela ni zajedništva u ovoj stvari, jer tvoje srce nije pravo pred Bogom. ²²Pokaj se za svoju pakost i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti želju tvojega srca. ²³Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i okovan si zloćom.« ²⁴Šimun reče: »Molite se za mene Gospodinu, da me ne snađe ništa od toga što rekoste.« ²⁵Oni su svjedočili i navješćivali Gospodnju riječ. Na to su se vratili u Jeruzalem i navješćivali su još u mnogim samarijskim mjestima evanđelje.

Filip evangelizira etiopskog dvoranina

²⁶Gospodnji anđeo reče Filipu: »Ustani i idi prema jugu, na put koji vodi od Jeruzalema u Gazu! Put je pust.« ²⁷On ustade i pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, dvoranin i dostojanstvenik Kandake, kraljice Etiopije, koji je bio nad svim njezinim riznicama, došao je u Jeruzalem da se pokloni Bogu. ²⁸Sad se je on vraćao kući. Sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju. ²⁹Tada reče Duh Filipu: »Idi i pristupi tim kolima!« ³⁰Filip pritrča i ču gdje čita proroka Izaiju. Upita ga: »Razumiješ li što čitaš?« ³¹A on odgovori: »Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa te se popne i sjede s njim. ³²A mjesto iz Pisma što ga je čitao bilo je ovo: »Kao ovca što se vodi na klanje i kao janje što je nijemo pred onim koji ga striže, ne otvori on svojih usta. ³³U svom poniženju bio je lišen svoga prava. Tko da opiše njegov rod? Jer se njegov život uzima sa zemlje.« ³⁴Dvoranin upita Filipa: »Molim te, za koga to govori prorok? Za sebe ili za koga drugoga?« ³⁵Tada uze Filip riječ i stade mu navješćivati Isusa kao evanđelje, počevši od ovoga mjesta u Pismu. ³⁶Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode. »Evo vode«, reče dvoranin. »Što priječi da budem kršten?« 37 * 38 I zapovjedi da stanu kola. Obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu. I on ga krsti. 39 A kad izađoše iz vode, Gospodnji Duh uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti otiđe svojim putem. 40 A Filip se nađe u Azotu. Prolazeći, propovijedao je evanđelje u svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.