Djela 10 — Biblija Šarić

Viđenje Kornelija u Cezareji

¹U Cezareji je bio neki čovjek po imenu Kornelije, satnik čete što se je zvala Italska. ²On je bio s cijelom svojom kućom pobožan i bogobojazan, davao je mnogo milostinje narodu i molio se Bogu bez prestanka. ³On vidje jasno u viđenju, oko devete ure dana, Božjega anđela gdje uđe k njemu i reče mu: »Kornelije!« ⁴A on, pogledavši na nj, uplaši se i reče: »Što je, Gospodine?« I on mu odgovori: »Tvoje su molitve i milostinje uzišle k Bogu kao žrtveni dar. ⁵I sad pošalji u Jopu ljude i dozovi nekoga Šimuna, koji se zove Petar! ⁶On je gost jednoga kožara Šimuna čija je kuća kod mora.« ⁷I kad otiđe anđeo koji mu je bio govorio, dozva dvojicu svojih slugu i jednoga bogobojazna vojnika od onih koji su mu služili. ⁸Njima sve kaza i posla ih u Jopu.

Petrovo viđenje u Jopi

⁹Sutradan, kad su oni putovali i približili se gradu, uziđe Petar na ravan krov da se pomoli oko šeste ure. ¹⁰I ogladnje, i htjede jesti. Dok su mu pripravljali, zanese se, ¹¹i vidje nebo otvoreno i nekakvu posudu gdje silazi kao veliko platno što se na četiri ugla spušta na zemlju. ¹²I u njoj su bile svakovrsne četveronožne životinje, zemaljski gmazovi i ptice nebeske. ¹³I dođe k njemu glas: »Ustani, Petre, pokolji i jedi!« ¹⁴A Petar reče: »Nipošto, Gospodine, jer nikada nisam jeo nešto pogano i nečisto.« ¹⁵I dopre opet glas k njemu po drugi put: »Što je Bog očistio, ti ne zovi poganim!« ¹⁶To bi triput, i odmah posuda bi opet odnesena na nebo. ¹⁷I dok je Petar razmišljao u sebi što bi moglo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi što ih posla Kornelije; pronašavši, raspitujući se, Šimunovu kuću, stadoše pred vratima. ¹⁸Pitali su glasno boravi li ovdje Šimun zvan Petar. ¹⁹Dok je Petar još jednako razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, tri te čovjeka traže. ²⁰Ustani, dakle, siđi i idi s njima ne sumnjajući ništa, jer ih ja poslah.« ²¹A Petar, sišavši k ljudima, reče: »Evo, ja sam onaj koga tražite; što je razlog vašega dolaska?« ²²A oni rekoše: »Satnik Kornelije, čovjek pravedan i bogobojazan, za koga svjedoči sav židovski narod, primio je zapovijed od svetoga anđela da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe obrazloženje događaja.« ²³Onda ih pozva unutra i pogosti. Sutradan ustade i pođe s njima. Neka braća iz Jope su ga pratila. ²⁴Dan poslije stiže u Cezareju. A Kornelije ih je čekao i bio je sazvao svoju rodbinu i vjerne prijatelje. ²⁵A kad je Petar htio ući, izađe mu Kornelije ususret, pade pred njegovim nogama i pokloni mu se. ²⁶A Petar ga podiže i reče: »Ustani, i ja sam samo čovjek.« ²⁷Razgovarajući s njime, uđe i nađe mnoge koji su se bili sabrali. ²⁸Tada im reče: »Kako znate, čovjeku Židovu nije dopušteno družiti se ili dolaziti k tuđinu. Ali Bog meni pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem poganim ili nečistim. ²⁹Zato bez oklijevanja dođoh kad si me pozvao. Pitam vas, dakle, zašto poslaste po mene?« ³⁰Kornelije reče: »Upravo prije četiri dana molio sam se o devetoj uri u svojoj kući. I eto, čovjek stade preda me u sjajnoj haljini ³¹i reče: Kornelije, uslišana je tvoja molitva; i Bog se spomenuo tvojih milostinja. ³²Pošalji dakle u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar; on je gost u kući Šimuna kožara uz more. ³³Onda ja odmah poslah k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred tobom, da čujemo sve što je tebi Gospodin zapovjedio.«

Petar govori u kući Kornelija

³⁴Tada Petar, otvorivši svoja usta, reče: »Sad zaista razumijem da Bog nije pristran, ³⁵nego mu je mio u svakom narodu onaj koji ga se boji i čini pravdu. ³⁶Riječ posla Bog Izraelovim sinovima, navješćujući mir po Isusu Kristu, on je Gospodar svih. ³⁷Vi znate što se dogodilo u cijeloj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje je propovijedao Ivan; ³⁸kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i silom; on je prolazio čineći dobro i iscjeljujući sve koje je bio nadvladao đavao, jer je Bog bio s njim. ³⁹I mi smo svjedoci svemu što je učinio u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. Ali njega ubiše objesivši ga na drvo. ⁴⁰Njega je Bog uskrisio treći dan, i dao mu je da se očituje: ⁴¹ne svemu narodu, nego nama, svjedocima koje je Bog unaprijed odredio. Mi smo s njim jeli i pili nakon njegova uskrsnuća od mrtvih. ⁴²I zapovjedio nam je da propovijedamo narodu te da svjedočimo da ga je Bog postavio za suca živima i mrtvima. ⁴³Za ovoga svjedoče svi proroci, da po njegovu imenu primaju oproštenje grijeha svi koji vjeruju u njega.«

Duh Sveti silazi na obraćenike s poganstva

⁴⁴Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali riječ. ⁴⁵Vjernici iz obrezanja, što su bili došli s Petrom, divili su se što se i na pogane izli dar Duha Svetoga. ⁴⁶Jer su ih slušali gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada prozbori Petar: ⁴⁷»Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?« ⁴⁸I dade ih krstiti u ime Isusa Krista. Tada ga zamoliše da ostane kod njih nekoliko dana.