Ustanova sedmorice

¹A u one dane, kad je narastao broj učenika, mrmljahu Grci na Hebreje što su njihove udovice zapostavljene kod dijeljenja hrane svaki dan. ²Tada dvanaestorica dozvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi zanemarujemo Božju riječ i da služimo kod stola. ³Izaberite dakle, braćo, među sobom sedam čestitih muževa, punih Duha Svetoga i mudrosti! Njih ćemo postaviti nad tim poslom. ⁴A mi ćemo se posvetiti molitvi i službi propovijedanja.« ⁵I svidje se taj prijedlog cijeloj skupštini. I izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora, i Nikanora i Timona, i Parmenu i Nikolu, prozelita iz Antiohije. ⁶Njih postaviše pred apostole, i oni, moleći se, položiše ruke na njih. ⁷I riječ je Božja rasla, i broj se učenika vrlo množio u Jeruzalemu, i veliko je mnoštvo svećenika pristajalo uz vjeru.

Stjepanovo djelovanje i uhićenje

⁸A Stjepan, pun milosti i jakosti, činio je velika čudesa i znake u narodu. ⁹Tada ustadoše neki iz sinagoge koja se zove sinagoga Libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, i onih koji su bili iz Cilicije i Azije, i stadoše raspravljati sa Stjepanom. ¹⁰Ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. ¹¹Tada nagovoriše ljude koji rekoše: »Čuli smo ga gdje huli na Mojsija i na Boga.« ¹²I pobuniše narod, starješine i pismoznance. Tada ga napadoše, uhvatiše ga i dovedoše pred Veliko vijeće. ¹³I izvedoše lažne svjedoke koji rekoše: »Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv svetog mjesta i Zakona. ¹⁴Tako smo ga čuli gdje govori: Isus Nazarećanin razorit će ovo mjesto i izmijenit će običaje koje nam predade Mojsije.« ¹⁵Svi koji su sjedili u Velikom vijeću upriješe oči u njega, i vidješe da mu je lice kao u anđela.