Djela 5 — Biblija Šarić

Ananija i Safira

¹Neki čovjek, po imenu Ananija, sa svojom ženom Safirom prodade njivu. ²Ali sa znanjem svoje žene zadrži za sebe jedan dio novca, a drugi dio donese i stavi apostolima pred noge. ³Tada reče Petar: »Ananija, zašto napuni sotona tvoje srce da slažeš Duhu Svetome i zadržiš za sebe jedan dio od novca što si ga dobio za njivu? ⁴Zar ne bi ostala tvoja da nije prodana? I nakon što si je prodao, nije li bila u tvojoj vlasti? Kako si samo mogao tako što zasnovati u svome srcu? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.« ⁵A kad ču Ananija te riječi, pade i izdahnu. Velik strah obuze sve koji to čuše. ⁶A mladići ustadoše, zamotaše ga u platno, iznesoše i zakopaše. ⁷Prođoše oko tri ure. Tada uđe i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. ⁸Petar joj reče: »Kaži mi, jeste li za toliko prodali njivu?« A ona reče: »Da, za toliko.« ⁹Tada joj reče Petar: »Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji zakopaše tvojega muža pred vratima su te će iznijeti i tebe.« ¹⁰I odmah pade pred njegovim nogama, i izdahnu. A mladići ušavši, nađoše je mrtvu, izniješe je i zakopaše uz njezina muža. ¹¹Velik strah dođe na svu Crkvu i na sve koji to čuše.

Čudesa koja su činili apostoli

¹²A po rukama apostolâ događali su se mnogi znaci i čudesa u narodu. I bili su jednodušno svi u Salomonovu trijemu. ¹³A od ostalih nitko im se nije smio pridružiti; ali ih je narod veličao. ¹⁴I sve se više množio broj muškaraca i žena koji su vjerovali u Gospodina, ¹⁵tako da su na ulice iznosili bolesnike i stavljali ih na posteljama i nosilima da bi, kad dođe Petar, barem njegova sjena osjenila koga od njih. ¹⁶A dolazili su mnogi iz okolnih gradova u Jeruzalem i donosili bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi bi ozdravljali.

Uhićenje i oslobođenje apostola

¹⁷Puni zavisti ustadoše veliki svećenik i svi koji su bili s njim, saducejska sljedba. ¹⁸Oni digoše ruke na apostole i baciše ih u javnu tamnicu. ¹⁹Ali Gospodnji anđeo otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče: ²⁰»Idite, nastupajte u Hramu i govorite sve riječi ovoga života!« ²¹Čuvši to, uđoše ujutro u Hram, i naučavali su. Tada dođe veliki svećenik i njegove pristaše. Oni sazvaše Veliko vijeće i sve starješine Izraelovih sinova i poslaše u tamnicu da ih dovedu. ²²Sluge otiđoše, ali ih ne nađoše u tamnici. Vratiše se i javiše: ²³»Nađosmo tamnicu tvrdo zaključanu i stražu na svome mjestu pred vratima. Otvorismo, ali ne nađosmo nikoga unutra.« ²⁴A kad čuše te riječi, pitali su se zapovjednik Hrama i svećenički glavari kako li se to dogodilo. ²⁵Tada dođe netko i javi im: »Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu stoje u Hramu i uče narod!« ²⁶Onda otiđe zapovjednik Hrama sa slugama i dovede ih, ali ne na silu; jer su se bojali da ih ne kamenuje narod.

Petrov govor pred Vijećem

²⁷Dovedoše ih dakle i postaviše ih pred Veliko vijeće. Veliki ih svećenik zapita: ²⁸»Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? A eto, vi napuniste Jeruzalem svojim naukom i hoćete okriviti nas za krv onoga čovjeka.« ²⁹A Petar i apostoli odvratiše: »Više se treba pokoravati Bogu negoli ljudima. ³⁰Bog naših otaca podiže Isusa kojega vi ubiste objesivši ga na drvo. ³¹Njega Bog svojom desnicom uzvisi za Začetnika i Spasitelja, da udijeli Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha. ³²Za to smo svjedoci mi i Duh Sveti kojega Bog dade svima koji se njemu pokoravaju.«

Gamalielov savjet Vijeću

³³Kad oni to čuše, vrlo se razljutiše te su ih odlučili ubiti. ³⁴Ali ustade u Velikom vijeću neki farizej po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da ljudi malo izađu van. ³⁵Tada im reče: »Ljudi Izraelci, promislite dobro za ove ljude što ćete učiniti! ³⁶Jer prije ovih dana ustade Teuda govoreći da je on nešto, i za njim pristade ljudi oko četiri stotine. I on bi ubijen, i svi koji su ga slijedili raspršiše se i propadoše. ³⁷Poslije toga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta ljudi za sobom. I on pogibe, i svi koji su pristali uz njega, razasuše se. ³⁸I zato vam sad kažem: Prođite se ovih ljudi i pustite ih! Jer ako je od ljudi ovaj naum ili pothvat, propast će. ³⁹Ako li je od Boga, ne ćete ga moći uništiti, mogli biste se, štoviše, naći i kao Božji protivnici.« ⁴⁰I poslušaše ga. I dozvavši apostole, odrediše im kaznu šibanja, zatim im zaprijetiše da ne govore više u Isusovo ime i otpustiše ih. ⁴¹A oni otiđoše od Velikoga vijeća radujući se što su bili smatrani dostojnima podnijeti zlostavljanje za Ime. ⁴²I nisu prestajali svaki dan u Hramu i po kućama naučavati i propovijedati evanđelje o Kristu Isusu.